Otkupne cijene voća u Srbiji ovog ljeta prepolovljene

 Posljednji podaci srpskog Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da su u srpnju ove godine, u odnosu na isti mjesec 2022, proizvođačke cijene u ovom sektoru bile niže za 56,1%, što ukazuje da su voćari uslijed krize na tržištu gore prošli nego ratari, jer su žitarice u globalu, u istom periodu, bile jeftinije za 39,1%.

Aleksandar Leposavić iz Instituta za voćarstvo u Čačku, jedan od vodećih stručnjaka u ovom sektoru, kaže za Politiku da su na pad proizvođačkih cijene voća prije svega utjecala ulaganja u gnojiva, pesticide, odnosno inputi koji su u posljednje dvije godine enormno poskupjeli. Prema njegovim riječima, veći gubitak imaju proizvođači takozvanih radno intenzivnih kultura kod kojih je nužno angažiranje velikog broja ljudi, a to je općenito gledano ukupna voćarska proizvodnja.

„Zbog toga se ne može na isti način uspoređivati pšenica, kao kapitalno intenzivna kultura gdje jedan radnik kod nas može napraviti više desetina (a u Europi i više stotina) hektara, i recimo malina, kupina i borovnica kao radno intenzivne kulture, kod kojih je za jedan hektar nasada potrebno dva radnika sa punim godišnjim fondom sati rada, kaže Leposavić.

Cijena radnog sata u poljoprivredi, voćarstvu naročito, u Srbiji je sada 400, 450 dinara, a tijekom berbe i 500. Što znači da je prosječna dnevnica 4.000 dinara pa i više od 5.000. Uz troškove hrane i smještaja, na ovakve prodajne cijene plodova većine voćnih vrsta zarada proizvođača je jako mala, a postoje i oni koji nisu mogli napraviti pozitivnu računicu pa su berbu organizirali u okviru obitelji ili su je prekidali, ne ulazeći u veće gubitke.

Ništa manji problem nije ni pad prodaje voća u svijetu i kod nas. U ekonomskoj krizi voće se u većini slučajeva promatra kao luksuz, čak i u zemljama sa boljim standardom. Ovo se posebno odnosi na takozvano luksuzno voće (a srpska malina i borovnica spadaju u tu kategoriju) koje je veoma podložno elastičnosti potražnje.

Leposavić naglašava da obezvrjeđivanje vrijednosti voća nije jedini problem koji je zadesio srpske proizvođače. Ova godina bila je prilično loša za proizvođače većine voćarskih kultura, koji su zbog nepovoljnih vremenskih uvjeta imali ogroman pad prinosa o kojima se, napominje, vrlo često objavljuju podaci koji nisu ni blizu realnosti.

„Kada govorimo o padu prinosa kod većine voćnih vrsta na nekim lokalitetima je umanjenje i do 80, 90 posto. A realno na području čitave Srbije više od 60 posto u odnosu na prosječne godine. Kod šljive imamo proizvodne regije u kojima je urod u potpunosti izostao, što u cjelini gledano utječe na veliki pad proizvodnje kod nas, objašnjava ovaj stručnjak. Slično je i kod ostalog koštunjičavog voća ali i kod jabuke a naročito kruške.