Infrastruktura, AI i ekonomska moć budućnosti

Poput elektrifikacije ili uspona interneta, današnji ciklus umjetne inteligencije počinje eksplozijom ulaganja i rizika, a sutra će određivati produktivnost, marže i ekonomsku moć. Pitanje je tko će kontrolirati ovu infrastrukturu i hoće li se novi akteri prema njoj odnositi kao prema graditeljima bogatstva ili kao prema „novim bogovima“ naoružanim neviđenom koncentracijom moći i operativne kontrole, bez kojih će biti sve teže poslovati ili prodavati.

U čemu leži moć AI?

Sve češće čujemo priče o ljudima koji odjednom ne mogu koristiti osnovne digitalne usluge zbog svog nešto starijeg, ali savršeno funkcionalnog telefona. Aplikacija ih jednostavno odbija. Prvo postoji neki alternativni kanal, a zatim taj nestaje. Sustav zahtijeva nadogradnju, a uređaj više nije „dovoljno nov“ da bi ga podržao. Kada korisnik pokuša razjasniti, obično dobije isti odgovor, poput novog europskog zakonodavstva, sigurnosti, zaštite od prijevare... Ali u stvarnosti, ovi primjeri otkrivaju nešto dublje, naime tko vodi posao. Ako mi treba novi uređaj za osnovnu financijsku uslugu, prodaje li mi uslugu banka ili platforma koja postavlja uvjete za svoj pristup? S umjetnom inteligencijom takva "kontrola" samo dobiva na vrijednosti, jer s većom ovisnošću o uređajima i platformama raste i njezin operativni doseg, snaga podataka i sposobnost usmjeravanja ponašanja korisnika.

Sada se gradi umjetna inteligencija. Povijest je jasna. Svaka infrastrukturna revolucija počinje ulaganjima koja se u početku mogu činiti pretjeranima. Elektrifikacija, optika, mobilne mreže i internet slijedili su isti obrazac, tj. prvo eksplozija capexa, tj. kapitalnih ulaganja, zatim vremenski pomak i tek onda monetizacija. Tek kada je infrastruktura na mjestu dolazi do pravog povećanja produktivnosti i rasta dodane vrijednosti. U umjetnoj inteligenciji ovaj će porast vjerojatno podići gospodarstvo na potpuno novu razinu, ali takav opseg ulaganja znači da je pitanje hoće li si što širi broj ljudi moći priuštiti pristup. Oni će tako postati novi centri moći, što postavlja ključno pitanje tko će imati pristup toj infrastrukturi i po kojoj cijeni.

Oracle izaziva strahove

Zanimljiv slučaj je Oracle. Njegovo tradicionalno poslovanje s relacijskim bazama podataka gubi stratešku važnost u vrijeme kada dobro obučene neuronske mreže mogu odgovoriti na upite bez shema, spajanja ili SQL logike. Tržište to jasno percipira. Kao rezultat toga, troškovi osiguranja Oracleovog duga (CDS) rastu, što odražava i strah od erozije starog modela i brutalno opterećenje njegove bilance zbog ogromnih ulaganja koja Oracle ulaže u izuzetno kratkom vremenu. Nije iznenađujuće da je dionica već izgubila više od 300 milijardi dolara tržišne vrijednosti nakon povijesnog posla od 300 milijardi dolara s OpenAI-jem.

Ali istovremeno, Oracle ima nešto što mu daje prednost: dugogodišnju uključenost u ključne državne i institucionalne sustave, što mu daje određenu sigurnost i vrijeme za transformaciju. To osigurava njegov status tvrtke kojoj se jednostavno ne može dopustiti da propadne, a istovremeno stvara sliku igrača u rastu koji je također agresivno financiran dugom. Zato ključno pitanje ostaje otvoreno: hoće li nova računalna snaga služiti široj dobrobiti ili prvenstveno uskim interesima?

U ovom natjecanju, Oracle također ulaže u Microsoft, Google, Nvidiju, Amazon i Elona Muska, svaki na svoj način gradeći računalnu snagu budućnosti. Ovi igrači formiraju novu elitu koja se natječe za status „novih bogova“, onih koji će kontrolirati infrastrukturu koja će utjecati na svaku industriju.

Nova infrastruktura, novo gospodarstvo

Cijeli sektor umjetne inteligencije gradi infrastrukturu sljedeće generacije gdje će, kao i u svim prethodnim infrastrukturnim revolucijama, produktivnost na kraju postati primarni izvor vrednovanja, jer kako produktivnost raste, raste i vrijednost usluga, kako vrijednost usluga raste, rastu i marže, a kako marže rastu, veće vrijednosti postaju gotovo neizbježne.

No, kako današnji graditelji AI infrastrukture dobivaju veći utjecaj, ostaje pitanje hoće li ta moć biti usmjerena prema širem dobru ili prvenstveno prema jačanju vlastite pozicije. Monopol nad računalnom snagom može ubrzati napredak, ali nosi i rizike prevelike koncentracije. Nastaje nova infrastruktura, a s njom i novo gospodarstvo, ali ključno pitanje ostaje hoće li biti dizajnirana da služi ljudima ili prvenstveno interesima onih koji je kontroliraju.