Tko zna zašto se izvanserijski sportaš, koji je, između ostalog, 2015. u rekordnom vremenu (jedan sat i 46 minuta) popeo na sjevernu stenu Matterhorna, zamjerio na ovakvoj investicijskoj klasi? Istina je da se dionice smatraju rizičnijim od bankovnih depozita ili obveznica, ali ipak - za dugoročnu štednju (najmanje 10 godina, još bolje 20 ili 30) nema boljeg izbora, a zapravo onaj tko ustraje na bankovnim depozitima na neodređeno vrijeme je u najvećem riziku.
Povijest to također pokazuje. Nakon razdoblja od 20 godina postoji gotovo 90-postotna vjerojatnost da ćemo realno, odnosno uz inflaciju uračunati, izgubiti na depozitu u banci, dok s druge strane, u istom razdoblju postoji 99-postotna vjerojatnost vjerojatnost da ćemo prebroditi inflaciju na burzama i također realno nešto zaraditi, piše RTV Slovenije
Ako imamo posebne sreće u odabiru dionica, povrati mogu biti doista izvanredni. Na primjer, netko tko je kupio dionice Nvidije prije 20 godina ili dionice Tesle prije 10 godina ima više od 100% prosječnog godišnjeg povrata. Ali očekivanja ne bi trebala biti prevelika. Čak i ako prosječni prinos bude kao u cijeloj povijesti Wall Streeta (oko 10% godišnje), ušteđeno će jasno premašiti ono u depozitima. Primjer: 50 eura mjesečno za kupnju bodova uzajamnog fonda ili ETF fonda (preporuča se da ulaganja takvog fonda budu što šire raspoređena po različitim industrijama i regijama svijeta) dalo bi 114 tisuća eura u 30 godina uz prosječni godišnji povrat od 10%. Da se isti mjesečni iznosi izdvajaju samo za štednju u banci i uz prosječnu kamatu od tri posto, nakon 30 godina skupilo bi se 29 tisuća eura. Toliko o svjetskom danu štednje koji je bio 31. listopada.
U međuvremenu, trenutna događanja na burzama i dalje su prilično napeta. Nakon strmoglavih prošlogodišnjih padova, indeksi su se vidno oporavili u prvoj polovici ove godine (u SAD-u, naravno, ponajviše na račun šačice dionica iz tehnološkog sektora), no u kolovozu je uslijedila korekcija prema dolje, koja se vukla u rujnu i listopadu, a zabrinutost ulagača prate sve veći prinosi na obveznice. Američka središnja banka (nakon dvodnevne sjednice gotovo sigurno neće mijenjati visinu kamatne stope) zbog još uvijek previsoke inflacije ne posustaje puno u svojoj jastrebljevoj retorici, pa se čini da će kamatne stope ostati na njihove trenutne razine već duže vrijeme, a to bi na kraju moglo dovesti do recesije. U Europi je zahlađenje već vrlo vidljivo, makroekonomski podaci posljednjih mjeseci vidno se pogoršavaju.
U utorak je objavljeno da je BDP u trećem tromjesečju u eurozoni (nakon rasta od 0,2 posto u drugom tromjesečju) skliznuo za 0,1 posto, a srećom godišnja inflacija (s rujanskih 4,3) smanjena je na 2,9 posto. Europska središnja banka mogla bi smanjiti kamatne stope mjesec dana ranije nego u srpnju, kako su nedavno predviđala terminska tržišta, a 2024. uslijedit će još dva smanjenja. Takva očekivanja već se odražavaju na tržištima obveznica: ako početkom listopada prinos na desetogodišnje obveznice koji se zahtijevao od njemačkih obveznica iznad tri posto, sada je 20 baznih bodova niži. Niži prinosi posebno su dobra vijest za visoko zadužene zemlje poput Italije, gdje (s dugom koji doseže 140 posto BDP-a) servisiranje duga postaje sve skuplje. Ako je 2020. Italiji za kamate trebalo 57 milijardi eura, sljedeće će godine ta svota premašiti 100 milijardi.
