Automatizacija, umjetna inteligencija i rad od kuće

Tako u kompanijama koje nešto proizvode ili pružaju određene usluge, FER-ovci će tražiti način da kroz uvođenje robotiziranih sustava, različitih softvera i moderne elektroničke opreme smanje kompaniji troškove i potrebnu radnu snagu, a povećaju proizvodne kapacitete i radnu efikasnost. U vrijeme dok sam studirao na FER-u, činilo se da je sveopća automatizacija naša neposredna budućnost, ali ona do sada nije doživjela one vrhunce koja su joj se predviđali prije dvadeset godina.

Vratimo li se u rane 2000-te, kada su mobiteli bili veličine cigle, a informatički sektor nam je tek otvarao oči nad mogućnostima, velike tehnološke i industrijske tvrtke su bile pred dvojbom čuvati radna mjesta ili ulagati u „robote“. Međutim, proizvođači u visoko profitabilnim sektorima poput autoindustrije, računalne tehnologije, i različitih proizvodnih industrija odlučili su se za još profitabilniji „treći put“ – tj. preseljenje proizvodnje u Kinu.

Prosječna plaća u Kini je te 2000. godine iznosila tek 100 USD mjesečno, a za lokalne radnike u tvornicama još i manje. Teško je uopće nabrojati koliko je globalno poznatih kompanija preselilo proizvodnju u Kinu: Siemens, IBM, Microsoft, Sony, Honda, Intel, Apple, Samsung, Toyota, Volkswagen… Do 2013. godine pola milijuna stranih kompanija imalo je prijavljenu prisutnost u Kini. Kineski radnik je bio jeftiniji čak i od robota koji ne traži plaću, te je tako nestala potreba za sveopća ulaganja u automatizaciju proizvodnje.

Godine 2018. prosječna plaća u Kini prelazi 1.000 USD, a kineski radnik je prema zahtjevima i potrebama sve bliži onom europskom ili američkom. Mnoge strane tvrtke sele proizvodnju u Vijetnam ili Bangladeš u novoj potrazi za jeftinom radnom snagom. A Kina pak izgleda kako bi mogla imati malo drugačije ideje oko svojeg industrijskog razvoja. Kineske tehnološke kompanije su, uz gotovo neograničena sredstva, kupile ili „ukrale“ najsuvremenije strane tehnologije, te u međuvremenu pokrenule vlastito istraživanje i tehnološki razvoj.

Čekao se samo povod da se iz istraživačke faze krene u praktičnu primjenu novih tehnologija. I onda je stigla Korona, a kineske tvrtke i tvornice su se počele mučiti s povratkom radnika na posao. To je izazvao val promjena, a smanjeni fizički kontakt je postao nova radna i životna norma.

Škole i fakulteti su počeli s online predavanjima. Poslovni uredi su usvajali rad na daljinu gdje se sastanci održavaju konferencijskim pozivima, a klijenti kontaktiraju telefonom i preko socijalnih mreža. Plaćanja se obavljaju mobilnim aplikacijama, a kineske banke odobravaju bankarske kredite online bez fizičkih odlazaka u banku. Državna ministarstva održavaju novinarske online konferencije bez prisustva novinara (ionako su pitanja nepotrebna), a turističke „agencije“ omogućavaju virtualne posjete muzejima, turističkim atrakcijama i destinacijama diljem Kine, sve iz udobnosti dnevnog boravka.

Druga važna promjena u vrijeme epidemije je stigla s nikad većom primjenom „crowd-sourcing“ modela, ili „nabavom iz mnoštva“. Kineske kompanije su, u nedostatku radnika, počele zamjenjivati klasične zaposlenike sa otvorenim pozivom na platforme sa velikom mrežom potencijalnih radnika koji posao prihvaćaju po raspoloživosti. Svatko, tko i kada želi, preuzima neki zadatak koji se može odnositi na bilo koju tvrtku u bilo kojoj industriji.

Trgovine su se tako okrenule modelu online prodaje, gdje praktički kao iz skladišta šalju kupljenu robu, bez zapošljavanja ljudi da tu dostavu obavljaju. Meituan je primjer platforme koja dostavlja gotovu hranu na kućansku adresu. Primjenom ovog modela su postali vodeći igrači u online dostavi hrane u Kini koja je iznosila 100 milijardi dolara u 2019. godini, bez da je sami kuhaju, ili dostavljaju. Taobao cilja na globalnu primjenu istog modela nakon što se u veljači susreo s nedostatkom dostavnih radnika. Osim dostave proizvoda, oni bi je primjenjivali i u prodaji usluga. Tako je, baš prošli tjedan, pisac ovih redova naručio i platio profesionalno šišanje preko platforme Taobao, a koje je izvedeno na - klupici pred mojom zgradom. Ošišao me mladić rodom iz Wuhana.

A što je s tvornicama? Pa upravo iz kineskih tvornica kreću priče o najvećim valu automatizacije i digitalizacije koji se upravo pokreće u Kini. Kako bi u budućnosti smanjili ovisnost o zaposlenicima, migraciji radnika i epidemijama, sve je veći fokus na primjenu moderne tehnologije i umjetne inteligencije. U Kini se u proteklih mjesec dana u bolnicama i na ulicama vidjelo više robota nego ikad prije. Oni mjere temperaturu, rade dijagnostiku bolesti, dezinficiraju javne površine, odgovaraju na upite. Dronovi lete ulicama, dostavljaju pakete i upozoravaju stanovnike na opasnosti.

Alibaba je prošli mjesec pokrenula zdravstvenu platformu za online medicinske usluge koje umanjuju potrebu za fizičke odlaske u bolnicu, a umjetna inteligencija se koristi kako bi u sekundi iščitavala CT snimke. Kineski Baidu razvija umjetnu inteligenciju kako bi pomogla znanstvenicima u analizi podataka i razvijanju algoritama koji ubrzavaju razvoj lijekova. A u primjenu umjetne inteligencije uključuju se i kineski divovi Tencent i Huawei.

Upravo Huaweijeva 5G tehnologija dolazi u najbolje vrijeme za Kinu. Pametni gradovi, pametne usluge i gradske službe, pametni domovi i pametni kućanski uređaji… Kina je u jeku instalacije i razvoja 5G mreža po svim gradovima u zemlji koji nam donose bespilotne avione, taksije bez vozača, vlakove bez strojovođa, online doktore koji na daljinu izvršavaju preglede i rade medicinske zahvate, i još mnogo, mnogo toga. Rame uz rame sa novim radnim i životnim normama.

Više efikasnosti i fleksibilnosti, manje ljudskog kontakta i opasnosti.