Inflacija, koju su lani svi smatrali privremenom, očito se, međutim, »prelijeva« i u ovu godinu, te je tako u siječnju u eurozoni premašila 5 posto. No, ovakva odluka ECB-a, da se dakle još ne kreće s bitnijim zatezanjem monetarne politike, bila je i očekivana, s obzirom da je predsjednica ECB-a Christine Lagarde već i prije naglašavala da s time ne treba žuriti, te da neće podizati ključne stope prije 2023.
Neki analitičari već stavljaju pod znak pitanja procjene ECB-a jer je očito da inflacija ide brže od njihovih ranijih predviđanja, te misle da ECB podcjenjuje rizik. Međutim, sve da je i došlo do promjene perspektive, teško da se može očekivati nagla promjena narativa jer bi i samo to priznanje moglo biti kontraproduktivno. Jučer je naznačeno da se ključne kamatne stope ne bi trebale povećavati, (sve ipak ovisi o daljnjem kretanju inflacije), no ostavljena su naravno otvorena vrata da se to počne događati u 2023. ECB međutim ostaje na putu smanjenja otkupa obveznica.
Tako se u priopćenju ECB-a navodi da će Upravno vijeće prekinuti neto kupnju imovine u okviru Programa hitne kupnje u slučaju pandemije (PEPP) krajem ožujka ove godine. Što se pak tiče programa kupnje imovine (APP), on će se postupno smanjivati, a očekuje se da će “neto kupnja završiti neposredno prije nego što počne podizati ključne kamatne stope ECB-a”. ECB je dakle opet “na začelju” središnjih banaka kada je u pitanju promjena monetarne politike. Američki Federal Reserve najavio je nedavno povećanje ključnih kamatnjaka, i to u više navrata ove godine, a svoju ključnu stopu jučer je podigla i Bank of England (BoE).
BoE je ključnu stopu podignuo na 0,5 posto, no gotovo polovica članova njihovog odbora za monetarnu politiku željela je da to povećanje bude i veće, i to na 0,75 posto, a kako bi se obuzdala inflacija koja bi mogla i premašiti 7 posto. Tolika je i stopa inflacije u SAD-u, pa Lagarde ima opravdanje svojih odluka utoliko što se cijene u eurozoni uistinu sporije dižu (iako dosta raznoliko). No, bude li na pomolu inflatorna spirala, tržišta se pribojavaju da će se teško sama od sebe zaustaviti. Iz ECB-a su ipak poručili da će, ako bude trebalo, djelovati, piše Novi list.
Za Hrvatsku su ove odluke ECB-a važne iz dva razloga. Prvi je da kamate još očito neće početi rasti, no to bi se moglo desiti već početkom 2023., taman kad se očekuje da uđemo u eurozonu. Drugo je tretman koji je ECB zasad zauzeo prema inflaciji. Inflatorni kriterij trenutno je naime najskliskiji teren za naš ulazak u eurozonu.
Prosječna inflacija u Hrvatskoj negdje je na prosjeku eurozone, ali je godišnja u prosincu bila čak i nešto veća (prosjek eurozone 5 posto, a kod nas 5,5 posto), što znači da kod nas raste čak i malo brže, odnosno kvari konvergenciju prema kriteriju koji kaže da kandidat za uvođenje eura ne smije imati stopu inflacije više nego 1,5 postotna boda veću od prosjeka triju država s najnižom inflacijom. Hrvatska, kada se gleda tekuće stanje, ovaj kriterij zasad formalno ne ispunjava, ali se svi nadaju da će ECB iz računanja isključiti jednu ili možda čak dvije zemlje s najnižom inflacijom (zbog atipičnog kretanja), te nam izaći ususret.
Očekuje se dakle da ćemo i tu stepenicu preskočiti te u srpnju dobiti zeleno svjetlo. Najnovija odluka ECB-a ide upravo u tom pravcu: ECB zasad tolerira vlastitu inflaciju, pa će vjerojatno i našu, no mogao bi ostati gorak okus da ćemo euro uvesti u vrijeme rasta cijena, a vjerojatno i početka rasta kamatnih stopa.
