Zašto Europljani povlače zlatne rezerve iz SAD-a?

Fort Knox, utvrđeni kompleks u američkoj saveznoj državi Kentucky, u kojem se čuva oko polovine zlatnih rezervi američke vlade, sinonim je za sigurnost. Kada se kaže da je nešto „kao Fort Knox“, to znači da je izuzetno sigurno i dobro čuvano. Ipak, predodžba o SAD-u kao sigurnom mjestu za čuvanje zlata očito slabi.

Geopolitičke tenzije

Nedavna odluka Nizozemske središnje banke da prebaci oko 86 tona zlata iz New Yorka u London ukazala je na sve veću zabrinutost pojedinih vlada zbog čuvanja strateške imovine u SAD-u, kao i zbog pitanja bi li joj se u slučaju krize moglo brzo i nesmetano pristupiti.

Nizozemska središnja banka kao razlog je navela „geopolitičke tenzije“ i priopćila da će raspoređivanje zlata u različitim pravnim jurisdikcijama poboljšati njezinu „spremnost za krizne situacije“.

Francuska je također između srpnja 2025. i siječnja 2026. povukla svo preostalo zlato iz njujorških trezora američkih Federalnih rezervi, iako je guverner Banke Francuske François Villeroy de Galhau tada izjavio da ta odluka nije bila politički motivirana.

Nekoliko političara u Njemačkoj i Italiji, zemljama koje imaju druge, odnosno treće najveće zlatne rezerve na svijetu, pozvalo je da se i njihovo zlato povuče iz SAD-a. Razlog je zabrinutost zbog nepredvidive politike administracije Donalda Trumpa i njezine sve izraženije odbojnosti prema Europskoj uniji, uključujući i prijetnje da će pripojiti dio njezina teritorija na Grenlandu.

Sébastien Thiery, analitičar tvrtke Oxford Economics, kaže da je za europske središnje banke neposredno oduzimanje njihove imovine „izuzetno mali rizik“. Međutim, prema njegovim riječima, u vrijeme geopolitičke neizvjesnosti raste zabrinutost oko dostupnosti te imovine.

„Važnija je bojazan da bi imovina koja se čuva u drugoj pravnoj jurisdikciji mogla privremeno postati nedostupna u nekom ekstremnom scenariju, kao što su sankcije, pravni sporovi ili geopolitička kriza“, rekao je on za DW.

Zlatna groznica od 2008. godine

Krishan Gopaul iz Svjetskog vijeća za zlato kaže da središnje banke diljem svijeta općenito kupuju više zlata još od globalne financijske krize 2008. godine, kao i da sve veću pažnju posvećuju tome gdje ga i na koji način čuvaju. Zbog toga su cijene zlata porasle na rekordne razine.

Nedavno istraživanje Svjetskog vijeća za zlato pokazalo je da su središnje banke tijekom protekle četiri godine u prosjeku kupovale po 1.000 tona zlata godišnje, u usporedbi s prosjekom od 500 tona godišnje tijekom prethodnog desetljeća.

Gopaul kaže da je nakon globalne financijske krize 2008. uslijedila dužnička kriza u eurozoni, a potom i niz političkih kriza, pandemija, kao i dugotrajni geopolitički potresi i sukobi. Zbog svega toga zlato je ponovno dospjelo u središte pažnje kao sigurno utočište za kapital.

„Tijekom protekla dva desetljeća neprestano su se, u ovom ili onom obliku, pojavljivala pitanja i zabrinutost u vezi s globalnim financijskim sustavom i stanjem u geopolitici“, kaže on.

Zašto je važno gdje je zlato

Odluke Nizozemske i Francuske da svoje zlato povuku iz SAD-a i vrate ga u Europu pokazuju da se sada mnogo više pažnje posvećuje mjestu na kojem se zlato točno nalazi, kako bi se u slučaju nove krize moglo lako i brzo staviti u funkciju.

Središnje banke, vlade i državni investicijski fondovi čuvaju fizičko zlato na različitim lokacijama. Njegovo premještanje može biti izuzetno složeno, rizično i skupo, dok lakoća njegove prodaje ili zamjene za valute ili drugu imovinu ovisi o tome gdje se ono nalazi.

„Središnje banke posvećuju sve veću pažnju ne samo tome koju imovinu posjeduju već i tome gdje se njihove rezerve čuvaju, prije svega kako bi povećale njihovu otpornost i fleksibilnost“, kaže Thiery.

Gopaul navodi da je upravljanje rezervama postalo „izuzetno važno“. Iako se može činiti očiglednim da je pažnja prvenstveno usmjerena na moguće rizike povezane s određenom jurisdikcijom, kao što su SAD, dio razloga za donošenje takvih odluka jest i nastojanje da zlato bude što bliže matičnoj zemlji i da se nalazi u trgovinskom središtu u kojem se transakcije brzo obavljaju.

On ističe da je Nizozemska središnja banka svoje zlato prebacila u London, a ne u Nizozemsku, zato što je Velika Britanija „jedno od najlikvidnijih svjetskih središta za trgovinu zlatom“.

„Ideja je da se u slučaju krize, odnosno u razdobljima velikih pritisaka, to zlato može brzo staviti u opticaj“, kaže on. „London je praktički srce tržišta zlata. Ondje se odvija ogroman broj transakcija, a tržište je toliko likvidno da je upravo to mjesto na kojem želite da se vaše zlato nalazi u vrijeme krize.“

Banka Engleske jedan je od najvećih svjetskih posjednika i čuvara zlata: procjenjuje se da u svojim trezorima ima oko 400.000 zlatnih poluga, odnosno oko 5.000 tona zlata.

Pitanje povjerenja u SAD

Iako prebacivanje zlata na mjesto poput Londona europskim institucijama samo po sebi donosi određene prednosti, jasno je da na njihove odluke utječu i sumnje u pouzdanost SAD-a u Trumpovoj eri, kao i zabrinutost u pogledu američkog financijskog sustava u cjelini.

Prošlog tjedna direktor golemog norveškog državnog investicijskog fonda, vrijednog 2,3 bilijuna dolara, izjavio je da fond mora znatno smanjiti svoju izloženost američkim državnim obveznicama. Čini se da je tu odluku potaknula zabrinutost zbog stanja na tržištu američkih državnih obveznica. Visoka inflacija i rast državnog duga povećavaju troškove zaduživanja i izazivaju nelagodu među investitorima.

Thiery kaže da je zlato i dalje osjetljivo na odluke američkih Federalnih rezervi i da opća zabrinutost zbog američkih financijskih tržišta potiče vlasnike zlata da svoju imovinu premještaju na druge lokacije.

Uz te konkretne bojazni u vezi s financijskim tržištima, Trumpova retorika o Grenlandu i njegove stalne, prikrivene prijetnje Europskoj uniji dodatno su ojačale želju europskih institucija da svoju imovinu preraspodijele.

Ipak, SAD, a posebno njujorška Banka federalnih rezervi na Manhattanu, i dalje su jedan od ključnih čuvara europskog zlata, prije svega njemačkog. Iako je Bundesbank između 2013. i 2017. vratila iz SAD-a u Njemačku oko 300 tona zlata, ona u Sjedinjenim Američkim Državama i dalje čuva znatno više od 1.000 tona.

U prošlogodišnjem priopćenju Bundesbank je navela: „Ne sumnjamo da je njujorška Banka federalnih rezervi pouzdan partnerod povjerenja za čuvanje naših zlatnih rezervi.“