Srpski mljekari na koljenima, Srbija postala uvoznica mlijeka

U prva tri mjeseca ove godine deficit u trgovini mlijekom je skoro već dostigao manjak za cijelu prošlu godinu. Izvezeno je 7.109 tona mlijeka, a uvezeno 11.190 tona. Prema pisanju dnevnog lista Danas, 2019. godine je država izvezla rekordnih 104.574 tone mlijeka, za 32 posto više nego prošle godine, a uvezla za 3,6 posto manje nego u 2022.

Rast uvoza i pad izvoza mlijeka i mliječnih proizvoda samo je ilustracija propasti mliječnog stočarstva u Srbiji koje traje već desetljećima. Teška situacija je dovela do prosvjeda poljoprivrednika prošle godine, koji su kulminirali u svibnju blokadama putova i na kraju mjerama Ministarstva poljoprivrede. U veljači su uvedeni prelevmani na mlijeko od 15 dinara po litri mlijeka i 30 dinara po kilogramu sira. Ova se mjera pokazala kao nedovoljno, što pokazuju i podaci o uvozu za prvi kvartal ove godine.
U svibnju nakon masovnih višednevnih prosvjeda država je pristala povećati prelevmane na uvozni sir na 300 dinara po kilogramu i uvela taksu od 300 dinara po kilogramu uvezenog mlijeka u prahu.

Glavne mjere su povećanje subvencije poljoprivrednim proizvođačima sa 15 na 19 dinara po litri mlijeka, povećanje subvencije po grlu za mliječne krave sa 30.000 na 40.000 dinara i povećanju subvencije po hektaru. No hoće li ovaj novac, koji će država dati poljoprivrednicima dovesti do povećanja proizvodnje mlijeka stručnjaci nisu sigurni.

Nenad Budimović, predsjednik Udruženja za stočarstvo PKS, za Danas ističe kako je važno osigurati da se novac koji će farmeri dobiti zaista i iskoristi za povećanje proizvodnje mlijeka.

„Cijena mlijeka u Europi pada i to je razlog zašto prelevmani nisu dali efekt na uvoz. Uglavnom se uvozi mlijeko u prahu, sirevi, najviše kačkavalj i maslac. To je i razlog zašto su cijene uvoznih sireva u maloprodaji niže od domaćih“, objašnjava Budimović dodajući da je još rano za ocjenjivanje utjecaja mjera države.

„Ove mjere su prvi korak koji mora dovesti do sustavnog rješenja u mliječnom govedarstvu. Moramo vidjeti tko su ti koji mogu povući proizvodnju mlijeka, da oni unaprijede proizvodnju, ali da se ne zapostavimo ni male proizvođače koji proizvode za sebe, za tržnicu, prave kajmak…“, ističe Budimović usput podsjećajući na jedan od zahtjeva prosvjednika da se ograniče trgovačke marže za osnovne mliječne životne namirnice kao što su konzumno mlijeko i jogurt.

Neki stručnjaci su pak pesimistični što se tiče mliječnog govedarstva, jer njegova propast traje desetljećima, bez izgleda da se taj trend može preokrenuti.
Agroekonomista Milan Prostran ističe da je 1990. godine u Srbiji bilo 960.000 grla, a da danas ima oko 200.000. „Taj pad proizvodnje je kulminirao prošle godine, a trgovci su iskoristili priliku da naprave posao. Kada je počeo rat u Ukrajini predsjednik države je rekao da imamo zalihe svih namirnica osim mlijeka u prahu i tada je počeo uvoz. Taksa koja je uvedena na uvoz nije ga destimulirala, već je samo povećana cijena mlijeka u maloprodaji. Mi ćemo i dalje imati problem i pored mjera države da se stimulira stočarstvo, ne možete povećati proizvodnju dok nemate krava“, napominje Prostran ukazujući da je proizvodni ciklus najduži u govedarstvu, a osim toga i jako skup.

On ističe i kako su pokidani nekadašnji odnosi između primarnih proizvođača i mljekara.

„Mljekare gledaju svoj interes i ne može im se zbog toga zamjeriti. Ako im se više isplati one će uvoziti mlijeko u prahu, umjesto da otkupljuju domaće. Zato su i izbili ti protesti“, napominje Prostran. Dodaje i da efekti prelevmana često budu samo proračunski prihod, pa novac ode u budžet a ne poljoprivrednicima kao što se oni nadaju.