Rentijerskom turizmu u Hrvatskoj ipak je odzvonilo?

Mnogi hrvatski građani počeli su posljednjih dana masovno registrirati apartmane i druge oblike smještaja namijenjenih turistima, u strahu da bi im to novim Zakonom o turizmu uskoro moglo biti ograničeno. Naime, Hrvatska se, kao i mnoge druge države, suočava s overturizmom, situacijom kada u zemlju stiže rekordan broj gostiju, a da to istovremeno nije popraćeno odgovarajućom infrastrukturom. Poznat je slučaj Venecije koja od 30. ožujka uvodi naplatu za ulazak u grad od pet eura, a u sličnom su smjeru razmišljali i u Dubrovniku, ali su ipak u posljednji čas odustali od takve prakse.

Prema novom Zakonu o turizmu, jedinice lokalne samouprave, odnosno gradovi i općine će moći ograničiti nove smještajne jedinice, dok se postojeće neće ukidati. Velik će posao morati preuzeti turističke zajednice, koje će morati izraditi plan upravljanja destinacijom. U Istri, recimo, od ukupno 500.000 ležajeva, čak dvije trećine zauzima privatni smještaj koji je posljednjih godina uzeo maha i koji će se, tvrde upućeni, morati ograničiti. Zakon se, tvrde upućeni, neće moći početi primjenjivati tako skoro budući da one koji ga trebaju provoditi, turističke zajednice i jedinice lokalne samouprave, čeka opsežan posao: potrebno je, naime, obaviti složen posao utvrđivanja stanja infrastrukture da bi se ograničili kapaciteti. Turizam stvara i ogromnu količinu smeća, za čiji je prihvat Županijski centar za gospodarenje otpadom Kaštijun podkapacitiran. Naime, može primiti 390 tona otpada dnevno, a ljeti u njega iz cijele Istre stiže čak 500 tona.

Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istarske županije, nije želio komentirati novi zakon jer, kaže, još nisu donesene provedbene upute. No, napominje da u Istri postoje procesi kojima u ovoj turističkoj zajednici nisu zadovoljni.

„U procesu građenja Istre kao održive i odgovorne destinacije, nažalost, ispod radara su prolazili i određeni trendovi koje nismo uspjeli na kvalitetan način obuzdati. Tu prije svega mislim na disbalans u strukturi smještajnih kapaciteta u Istri. Ako izuzmemo 52.600 postelja u hotelima te 122.500 postelja u kampovima, sve ostalo ulazi u segment privatnog smještaja kojeg dijelimo na komercijalni i nekomercijalni privatni smještaj. I jedan i drugi pojedinačno su nadmašili kapacitet postelja u kampovima. Komercijalni privatni smještaj raspolaže sa 143.000 postelja, dok nekomercijalni privatni smještaj ima 125.740 postelja“, kaže Ivošević

Uočili smo, kaže, da se posljednjih godina razvija i onaj drugi oblik privatnog smještaja koji je više svojstven velikim metropolama, a u kojem se neprodani stanovi „guraju“ u kratkoročni najam, tzv. „short term rentals“ i na taj način u potpunosti gubi ideja izvornog privatnog smještaja kakvog podržavaju u Turističkoj zajednici Istarske županije.

„Taj oblik tzv. rentijerskog privatnog smještaja nama nije prihvatljiv ili barem nije u tolikoj mjeri i tom obliku (dobrim dijelom tu djelatnost vrše ne rezidenti u dijelu nekomercijalnog privatnog smještaja) koliko se on razvio, tako da će ne samo uz novi Zakon o turizmu, već i drugim operativnim i suportirajućim mjerama trebati doskočiti tom trendu“, navodi Ivošević. Kaže da se još uvijek nalazimo u poziciji da mudrim odlukama spriječimo dodatan rast ovog segmenta privatnog smještaja koji ne doprinosi imidžu destinacije, ima daleko najslabiju popunjenost, uglavnom je to sama špica sezone, ima nisku razinu cijena i ne doprinosi ni ugođaju ni pozitivnim iskustvima koje turisti itekako očekuju u destinaciji.

Na pitanje smatra li da bi trebalo ograničiti smještajne kapacitete u Rovinju, perjanici hrvatskog turizma, gradonačelnik toga grada Marko Paliaga ne odgovara izravno.

„To je malo kompleksnija problematika. U Rovinju je registrirano 39.000 kreveta, a onda imamo još nešto ležajeva u kućama za odmor i jedan dio koji ostaje neregistriran, kao u svim turističkim destinacijama. Dakle, na ekvivalent stanovnika do 65, odnosno 70.000 ljudi. Što se tiče temeljne komunalne infrastrukture, ona je prilagođena kapacitetima.

Ono što, dodaje, primjećuju u Gradu kod opterećenja prometne infrastrukture, to je potreba za parkiranjem i izgradnjom budućih pristupnih prometnica koje bi rasteretile ove postojeće i na tome se, veli, aktivno radi.

„Međutim, moramo znati da je Istarska županija pretežito autodestinacija, dakle u našu destinaciju dolazi više od 90 posto gostiju svojim osobnim vozilom i to je vrlo teško ispratiti kroz parkirališnu infrastrukturu u srpnju i kolovozu kad su najveći pikovi. U ostalim mjesecima se ne primjećuju takve prometne gužve, dakle grad normalno funkcionira kad je u njemu između 25 i 30 tisuća registriranih gostiju, zajedno s 15 tisuća stanovnika. Ono što nas čeka u budućnosti jest djelomično ograničavanje određenih prostora novim kapacitetima koji se tiču privatnog smještaja. Kod nas je privatni smještaj dosegnuo gotovo 30 posto ukupnih smještajnih kapaciteta u destinaciji i to je nešto na što ćemo kroz naredne godine utjecati“, kaže Paliaga.

Podsjeća da su utjecali na turizam koji se tiče hotelskog smještaja i kampova: zajednički je od 2008. izrađeno nekoliko strategija razvoja turizma.

„Utvrdili smo da ćemo kvantitetu zamijeniti kvalitetom i to na način da smo u svim turističkim kućama smanjivali broj kapaciteta nauštrb kvantitete u korist kvalitete i to je nešto na čemu i sada radimo novom strategijom razvoja turizma Grada Rovinja do 2030. godine“, kaže Paliaga.

Po njegovim riječima, postoje obveze turističke zajednice koja treba izraditi plan upravljanja destinacijom i uputiti ga Gradskom vijeću na usvajanje.

„Da bi se to dogodilo, potrebno je steći određene preduvjete, a to su različite uredbe koje mora donijeti Vlada, i kada se usuglasimo na nivou Turističkog vijeća, dakle i Skupštine Turističke zajednice, onda će određeni plan ići i pred gradske vijećnike, gdje će se na osnovi različitih studija i analiza, i na osnovi studije nosivih kapaciteta i različitih drugih studija utvrditi na kojim područjima će biti potrebne preinake, odnosno redukcije. Referirao sam se na nova područja koja još nisu izgrađena, u kojima ćemo svakako nastojati intervenirati, i to u korist stalnog smještaja, iznajmljivanja i za potrebe lokalnog stanovništva i za potrebe radne snage, a manje u smislu sezonalnog iznajmljivanja", zaključuje Marko Paliaga. Time bi se doskočilo drugom velikom problemu, s kojim se suočava domaće stanovništvo koje u turističkim destinacijama mora iseliti iz unajmljenih stanova uoči sezone.