EU: Dosta je bilo jednokratnih elektroničkih uređaja! Moraju biti kvalitetniji i popravljivi

Pandemija covida-19 ozbiljno je utjecala na svakodnevni život većine Europljana. Zbog izolacije i prekida društvenih okupljanja, kao i zbog mogućeg školovanja od kuće ili rada od kuće, velika većina ovisi o elektroničkim uređajima.

Međutim, mnogi su se našli u nedoumici ako im se pokvare elektronički uređaji ili prestanu pravilno funkcionirati. Nekoliko puta se dogodilo da i kupnja i usluga nisu bili mogući zbog zabrane prodaje nebitnih dobara i usluga. Rješenje je bilo kupovina na daljinu, ali zbog opterećenja trgovaca i dostavnih službi to je značilo barem nekoliko dana čekanja pošiljke, ako ne i tjedan dana.

Životni vijek uglavnom elektroničkih uređaja kratak je, jer su dizajnirani samo za jednokratnu upotrebu i uskoro postaju zreli za otpad, jer nadogradnja softvera nije moguća ili je njihov popravak moguć samo u ovlaštenim servisima i često je skuplji od kupnje novog uređaja.

U Bruxellesu su se čuli i pozivi da se elektronički uređaji učine održivim kako bi mogli raditi dugi niz godina i biti lakši za popravak u slučaju kvara. Krajem prošlog studenog, eurozastupnici su usvojili rezoluciju o održivijem jedinstvenom tržištu, kojima žele potaknuti ponovnu upotrebu i popravak te poduzeti mjere protiv skraćivanja vijeka trajanja proizvoda.

Pozvali su Europsku komisiju da kupcima pruži tzv. pravo na popravak, koji bi trebao postati povoljniji, sustavniji i isplativiji, bilo produljenjem jamstva, jamstva za rezervne dijelove ili boljim pristupom informacijama o popravku i održavanju.

Među ciljevima rezolucije je potpora trgovini rabljenom robom, a pozvali su i na mjere protiv kratkog vijeka trajanja proizvoda i, opet, na uvođenje sustava pojedinačnih punjača za elektroničke uređaje kako bi se smanjila količina elektroničkog otpada.

Međutim, Europski parlament također je pozvao na uvođenje sustava označavanja proizvoda u skladu s njihovim vijekom trajanja (npr. Mjerila potrošnje i jasne informacije o očekivanom vijeku trajanja proizvoda).

Inicijative i želje zastupnika u Europskom parlamentu također bi trebale podržati države članice ili Europsko vijeće, a posebno Europska komisija koja je 2019. objavila Europski zeleni sporazum, čiji je ključni cilj klimatski neutralna EU do 2050. godine.

Prošlog ožujka Europska komisija usvojila je novi akcijski plan za kružno gospodarstvo, za koji je rekla da je jedan od glavnih blokova europskog zelenog sporazuma. Plan je vrlo ambiciozan, jer EU želi osigurati da proizvodi na tržištu EU-a budu dizajnirani da traju dulje i da budu lakši za ponovnu upotrebu, popravak i recikliranje te da što više uključuju reciklirane sirovine. Međutim, zabranjeno je uništavanje neprodane nekvarljive robe.

U EU već neko vrijeme pozivaju na akciju protiv tehnoloških divova, posebno proizvođača mobilnih uređaja kao što su Samsung, Huawei i Apple, da osmisle pametne uređaje koji se mogu lako rastaviti i popraviti. Dok je EU još uvijek u fazi teorije, Francuska je početkom godine uvela obvezne oznake s kojima svi pametni telefoni, prijenosna računala, televizori, perilice rublja i električne kosilice koji se prodaju u Francuskoj imaju ocjenu popravljivosti.

Istraživanje Eurobarometra pokazalo je da bi 77% građana EU radije popravilo svoje uređaje nego ih zamijenilo. Međutim, 79% ispitanika smatra da bi proizvođači trebali biti obvezni dopustiti popravak digitalnih uređaja ili zamjenu njihovih pojedinačnih dijelova.

Pravo na popravak neophodno je mnogima zbog stava najvećih svjetskih korporacija proizvođača elektroničkih uređaja. Godine 2020. dogodio se epilog tužbe u kojoj je Apple tužio norveškog servisera Henrika Husebyja, izvijestili su mediji. Norveški vrhovni sud prošle je godine presudio u korist Applea.

Apple je tvrdio da Huseby uvozi "lažne" zaslone iPhonea. Huseby je to demantirao, navodeći da je jednostavno koristio preuređene ekrane iPhonea koje nikada nije javno reklamirao kao originalne dijelove.

Okružni sud u Oslu presudio je 2018. godine da Huseby nije kršio Appleov zaštitni znak jer nikada nije tvrdio da koristi neiskorištene originalne rezervne dijelove. Zatim je 2019. godine drugostupanjski sud presudio da su uvezeni zasloni ilegalne kopije. Slučaj je kasnije predan Vrhovnom sudu.

"Velika je pobjeda za tvrtke poput Applea koje žele ugasiti male tvrtke poput moje i kontrolirati cijene popravaka. Oni mogu tvrditi da će troškovi zamjene zaslona biti jednaki kupnji novog, pa popravak nema vrijednost. Oni sprječavaju konkurenciju i oni stvaraju monopol ”, kaže Huseby.

Obnovljeni zasloni, proizvedeni u Kini, dolaze od tvrtki koje uklanjaju slomljeno staklo sa oštećenog visokokvalitetnog originalnog Apple LCD zaslona i na njega nanose novo staklo. Obično je ostatak sklopa izvorni ili ponovno upotrijebljeni dio, a stakleni dio proizveo je nezavisni proizvođač.

Huseby je rekao da Apple koristi zakon o intelektualnom vlasništvu kao "oružje" postavljanjem višestrukih logotipa i QR kodova na svaku komponentu zaslona jer zna da kinesko sivo tržište neće posebno odgovarati serviserima u drugim zemljama koji to gorljivo provode intelektualno vlasništvo. Ovo bi trebalo stvoriti svojevrsni "rulet" za servisere koji žele uvesti povoljne obnovljene dijelove iz Kine. Apple tada može zatražiti od carinskih vlasti u tim zemljama da zaplijene obnovljene dijelove pošiljki.

Zamjena zaslona na iPhoneima procjenjuje se da bi u ovlaštenim benzinskim postajama u Norveškoj koštala između 185 i 255 eura, a Huseby je popravak naplatio 75 eura.

Huseby je nastavio tužbu na Vrhovnom sudu, dok su druge tvrtke u istoj situaciji popustile Appleu kako bi izbjegle suđenje i značajne pravne troškove.

Podržalo ga je oko 10 000 eura donacija iz Norveške, Europe i ostatka svijeta. Nakon plaćanja žalbene naknade, međutim, sada se suočava s ozbiljnim financijskim posljedicama, koje uključuju plaćanje vlastitog pravnog tima i odštetu od 23.000 eura za Apple.