Zakup zemljišta za kampove bit će triput skuplji nego dosad

Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji regulira model upravljanja milijunima kvadrata neprivatiziranog turističkog zemljišta, donesen je 2020., a na red su napokon došle i uredbe koje će odrediti način obračuna i iznose zakupnina na maksimalnih 50 godina.

Što u njima piše, javnost još ne zna, prijedlozi uredbi trenutačno su na međuresornom usuglašavanju, a u e-savjetovanje uredbe bi mogle, kako doznajemo u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, otprilike za dva mjeseca, piše Večernji list.

Cilj je da sve postane operativno do početka iduće turističke sezone. Više informacija u tom ministarstvu ne otkrivaju, međutim, neki su detalji procurili i zainteresirana turistička branša uvelike komentira tu temu i vrti moguće scenarije. Tim više što ih, kako se trenutačno čini, čeka osjetno poskupljenje zakupa.

Prema starom zakonu naknada za korištenje iznosila je, naime, po kvadratu 4,5 kuna godišnje, a sada su za kampove predviđeni otprilike triput viši iznosi. Za hotelsko i zemljište na kojem su turistička naselja pak zamišljen je drukčiji model. Uredba predviđa raspone, i to različito od regije do regije, a konačan iznos određivale bi jedinice lokalne samouprave. Kao najniži iznos godišnjeg zakupa zemljišta na kojem su hoteli i turistička naselja predlaže se, navodno, od svega nekoliko pa do stotinjak kuna po kvadratu. Najviše bi se zakup turističkog zemljišta plaćao, kako neslužbeno doznajemo, u Istri i na području Splitsko-dalmatinske županije, a u unutrašnjosti, logično, najmanje.

Osim što su propisani minimalni i maksimalno mogući iznosi zakupa, izvan čega jedinice lokalne samouprave neće moći izlaziti, predlagatelji iz Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine predvidjeli su i svojevrsni osigurač kako zakupnine ne bi dovele u ozbiljnije probleme turističke kompanije i ugrozile im poslovanje. Iznosi zakupnine za hotelsko i zemljište turističkih naselja morali bi tako, kako doznajemo od onih koji su prijedloge uredbi vidjeli, ostati unutar najviše pet posto prihoda kompanije.

Inače, radi se o otprilike 14,5 milijuna četvornih metara zemljišta u kampovima te, kako je svojevremeno kazao tadašnji ministar državne imovine Goran Marić, oko deset milijuna oko hotela i turističkih naselja. Turističkim kompanijama novim je zakonom ponuđena i mogućnost kupnje, a prije nekoliko godina se, recimo, vrijednost turističkog zemljišta samo u kampovima procjenjivala na šest milijardi kuna. Od naknada za korištenje turističkog zemljišta pak dosad se godišnje prikupljalo desetak milijuna kuna, a po novom bi to mogli biti znatno viši iznosi. Koliki će oni uistinu biti i u kojoj će mjeri ministar prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Ivan Paladina inzistirati na iznosima predloženim uredbama, tek će se vidjeti. Iz njegova ministarstva poručuju da će sve logične i argumentima potkrijepljene sugestije biti razmotrene.

No među zakonodavcem i biznismenima često ne vlada ista logika pa je tako i s turizmom. Za turističke profesionalce, osim samih iznosa zakupa, sporna je i metoda kojom se do njih došlo. Turistički menadžeri načelno govore da je poredbena metoda, koja se koristila za izračune budućeg zakupa, promašena budući da prometa zemljištem kakvim se oni koriste, i na kojem su često parkovi, sportski tereni, bazeni ili sl., zapravo i nema pa pitaju kako onda usporedbe mogu biti relevantne. Smatraju da nema rezona da se takvo zemljište tretira poput praznog, atraktivnog zemljišta na kojem bi se tek nešto gradilo.

Konkretnije o budućim iznosima zakupa neprivatiziranog turističkog zemljišta, na kojem se kao vlasnici pojavljuju od jedinica lokalne samouprave do države, ne žele govoriti dok ne vide službenu verziju predloženih uredbi koje će to regulirati. No upozoravaju kako su mnoge investicije godinama na čekanju upravo zbog neriješenog statusa tog zemljišta te da će ih stopirati, kako kažu, i svako nerealno poskupljenje zakupa. Naravno, ta problematika više žulja tvrtke koje se koriste s više zemljišta pa je jasno da će novom modelu zakupa najviše oponenata biti u najvećim kompanijama.

Kako god, upravo je poticanje investicija u turizmu bio jedan od glavnih argumenata za razrješenje problematike s turističkim zemljištem koje, za razliku od nekretnina, tijekom pretvorbe i privatizacije nije ušlo u temeljni kapital te u konačnici za donošenje Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Taj je zakon, inače, na snagu stupio u prvoj godini korone, za koju su, usput budi rečeno, turističke kompanije oslobođene plaćanja bilo kakve naknade za korištenje neprivatiziranog turističkog zemljišta.