Početkom godine stupila je na snagu nadopuna zakona o porezu na kuće za odmor prema kojem svaki grad ili općina imaju odgovornost naplate tog poreza, a na internetskim stranicama Porezne uprave može se pronaći podatak koji su gradovi i općine donijeli odluku o povećanju ili smanjenju poreza na kuće za odmor, piše Novi list.
Prema tim podacima, od 566 jedinica lokalne samouprave na povećanje poreza na vikendice odlučilo se 240 jedinica, no većina gradova i općina, njih 303, među kojima su turistička središta Split i Zadar, ipak je zadržalo postojeće porezno opterećenje, odnosno nije ga povećavalo, dok je 13 jedinica lokalne samouprave taj porez čak i smanjilo. Ili još preciznije, od 463 jedinice lokalne samouprave koje su u 2023. imale porez na vikendice, njih 136 je utvrdilo taj porez u većem iznosu od dva eura, a 52 jedinice u maksimalnom iznosu od pet eura i riječ je o gradovima i općinama u turistički orijentiranim krajevima, među kojima prednjači Istra gdje se čak 17 gradova i općina odlučilo na maksimalno povećanje poreza na vikendice od pet eura po kvadratnom metru.
Država je porez na kuće za odmor, koji je već bio prisutan u zakonu, ali kao prihod središnjeg državnog proračuna, od prvoga siječnja prepustila gradovima. Taj se porez, naime, odnosi i na vlasnike apartmana, bilo fizičke ili pravne osobe, ali i na građane, bilo Republike Hrvatske ili EU-a, koji imaju nekretnine koje koriste za povremeni boravak. Budući da vlasnici apartmana već imaju obvezu plaćanja tog poreza, u konačnici će plaćati dva nameta: porez na kuću za odmor i paušal po ležaju, upozorava za Novi list vlasnik agencije za nekretnine Imperium Immobiliare Filip Brkan.
Što se tiče sprječavanja izbjegavanja plaćanja ovog poreza, zakonodavac je tu bio dosta maštovit, nastavlja Brkan.
– Da bi netko dokazao da kuću ne koristi za odmor, mora imati dokaz o prebivalištu na toj adresi i na istoj primati račune od komunalnih poduzeća, a možda je najzanimljivija treća odredba po kojoj se dokazuje da tamo stanujete, a to je potvrda liječnika opće prakse, iz koje će biti vidljivo da tamo stanujete i kod njega/nje dolazite na preglede. Država je bila temeljita i dosta se dobro pripremila, zaključio je Brkan.
Iako građani imaju obvezu do 31. ožujka prijaviti nekretninu za povremeni boravak, zanimljivo je da u zakonu nisu predviđene nikakve kazne za one koji ne prijave kuću koju ne koriste ili je povremeno koriste.
Gradovi i općine u kontinentalnom dijelu Hrvatske nisu zainteresirani za naplaćivanje poreza na kuće za odmor iz jednostavnog razloga što bi im cijela logistika za prikupljanje informacija o vlasnicima kuća koje se povremeno koriste bila skuplja od prihoda koji bi zaradili ubiranjem tog poreza, napominje Brkan. Osim u Zagrebu koji kreće u utvrđivanje točnog broja iznajmljivača, odnosno u suradnji s Poreznom upravom provjerit će jesu li ovim porezom obuhvaćeni svi obveznici koji ga moraju plaćati. Naime, Zagreb je prošle godine od poreza na kuće za odmor uprihodio samo 77 tisuća eura, odnosno taj je porez platilo petstotinjak iznajmljivača, a u Gradu pretpostavljaju da je takvih iznajmljivača znatno više, posebno uzme li se u obzir podatak koji je iznio potpredsjednik Vlade Branko Bačić o 54 tisuće praznih stanova u glavnom gradu. U Zagrebu stoga procjenjuju da bi od ovog poreza trebali uprihoditi gotovo 20 milijuna eura, piše Novi list.
