Preminuo češki književni velikan Milan Kundera

Autor kultne "Nepodnošljive lakoće postojanja" umro je u dobi od 94 godine.

Kundera je osvojio priznanja za svoj stil opisivanja tema i likova koji lebde između ovozemaljske stvarnosti svakodnevnog života i uzvišenog svijeta ideja.

Rođen je u češkom gradu Brnu, ali je 1975. emigrirao u Francusku nakon što je bio izopćen zbog kritiziranja sovjetske invazije na Čehoslovačku 1968. godine.

Proslavio se romanom “Šala” (prvo izdanje 1965. u Pragu), a svoj je književni genij potvrdio nizom djela koja se odlikuju intelektualnom složenošću i književnom virtuoznošću. Kod nas je knjigu izdao nakladnik Meandarmedia. O ovom su romanu pisali mnogi. Primjerice Salman Rushdie: "Nemoguće je pravedno prosuditi o svoj istančanosti, duhovitosti i mudrosti ovoga predivnog romana. Milan Kundera je umjetnik, očigledno jedan od najboljih uopće, koji kaže kako su dobro (i zlo) što proizlaze iz ljudske duše važniji od svih velikih napora države. On to kaže sa strašću, dobrim humorom i ljubavlju". Potom John Updike: "Misaon, intrigantan, ambivalentan roman … raskošne uzvišenosti. John Updike Virtuoznost kakvu nije postigao nijedan pisac našega vremena. Kao i Louis Aragon: "Jedan od najvećih romana ovoga stoljeća…Šala je dokaz kako nam je roman neophodan, kao kruh".

Što se tiče "Knjige smijeha i zaborava", pisalo se: "Ovo je Kunderino djelo teško jednoznačno odrediti jer se ono zbog svoje žanrovske kompleksnosti istovremeno može iščitavati i kao roman i kao bajka i kao književna i politička rasprava i kao muzikološka studija i kao autobiografija. Knjiga je objavljena 1979. godine tijekom Kunderina francuskog egzila, a zbog nje je navodno lišen i češkog državljanstva početkom 80. godina prošlog stoljeća".

O knjizi "Smiješne ljubavi" Philip Roth napisao je: "Ono što je često smiješno u pričama o Kunderinoj Češkoj jest kako gotovo sve ispada zastrašujuće ozbiljno – uključujući šale, igre i užitak; smiješno je to koliko je malo toga čemu se možemo smijati s imalo radosti".

Knjigu "Nepodnošjiva lakoća postojanja" izdao je, kao i sve ostale u Hrvatskoj, nakladnik Meandarmedia, a tumačilo se sljedeće: "Ako bismo pokušali izlučiti nešto što bismo mogli označiti kao opću Kunderinu idejnu orijentaciju, onda bi to vjerojatno bilo: otpor svakom obliku autoritarne vlasti, svakoj ideologiji koja teži totalitarnosti i zazor od osoba obuzetih mesijanskim kompleksom vođenja i usrećivanja drugih. Nepodnošljiva lakoća postojanja zapravo je ljubavna priča situirana u kontekst “praškog proljeća” 1968. i sovjetske okupacije koja je potom uslijedila. Ovo jest roman o ljubavi, ali ne i ljubavni roman. Kundera ne dijeli strasti svojih junaka i ne očekuje od čitatelja da se slijepo identificiraju s tim junacima: on njihova stanja ispituje, precizno bilježi, skeptično komentira. Stoga ta knjiga o strastima jest, paradoksalno, racionalni konstrukt. Otud i fragmentarna forma, diskontuitet u naraciji: Kundera svjesno razbija narativnu iluziju, obnažuje vlastiti književni postupak, izravno se obraća čitatelju, nudi mu kulturološke i filozofske eksplikacije kojima temu svojega romana situira u širi kontekst tradicije europske umjetnosti i filozofske misli".

Kako, među ostalim, piše enciklopedija.hr: Kao vodeći predstavnik skupine angažiranih književnika na IV. kongresu Saveza čehoslovačkih pisaca 1967., nagovijestio je politički preokret, potonje Praško proljeće, koje je završilo sovjetskom intervencijom u kolovozu 1968. Zrelo razdoblje njegova stvaralaštva započelo je romanom Šala (Žert, 1967), koji je češka kritika dočekala suzdržano, a inozemna kao senzaciju i obnovu češkoga književnoga modernizma. Groteskna životna priča glavnoga lika okvir je u kojemu autor prikazuje promjene što ih je češko društvo prošlo u razdoblju tzv. realsocijalizma. U zbirci pripovijedaka Smiješne ljubavi (Směšné lásky, 1970) nižu se naoko sitne, intimne drame, u kojima igre s predmetom žudnje u pravilu izmiču protagonistima. Od 1975. trajno se nastanio u Francuskoj, gdje se afirmirao kao naturalizirani autor koji od početka 1990-ih piše isključivo na francuskom jeziku. Uz B. Hrabala, u inozemstvu je najpopularniji suvremeni češki pisac. Romanom Život je drugdje (Život je jinde, 1979) priklonio se modernizmu kafkijanske tradicije, u maniri »antiliričnosti, antiromantičnosti, skeptičnosti i kritičnosti«, na koju se poziva i u esejima Umjetnost romana (L’Art du roman, 1986). Svoj programski sukob s književnošću »lirske ekstatičnosti« oprimjeruje životnom pričom mladoga pjesnika koji svoj talent i mladenačke ambicije stavlja u službu komunističke ideologije. Roman Oproštajni valcer (Valčík na rozloučenou, 1979) složena je mreža ljubavnih intriga, svojevrsni prozni vodvilj ispunjen sukobima i neočekivanim razrješenjima. Knjiga smijeha i zaborava (Kniha smíchu a zapomnění, 1981) okuplja sedam razmjerno samostalnih pripovijesti na temu smijeha (koji, prema autoru, može biti i naivan i intelektualan) i zaborava (koji pogađa svijet bez svijesti o vlastitom kontinuitetu). Nepodnošljiva lakoća postojanja (Nesnesitelná lehkost bití, 1985), u svijetu najpopularnija Kunderina knjiga, bavi se motivima emigracije te idile i kiča. Provincijsku idilu ljubavnoga para, koji se vraća u »normaliziranu« Čehoslovačku, prekida slučajna smrt u prometnoj nesreći. Filozofski roman Besmrtnost (L’Immortalité, 1990), postmodernističke izvedbe, sinteza je Kunderina beletrističkoga i esejističkoga djela. U njegovu je središtu slika čovjeka s kraja XX. stoljeća, bića u svijetu bez Boga, zaglušena medijskom manipulacijom i lažnim vrijednostima tzv. poznoga doba.

Milan Kundera rođen je 1929. u češkoj građanskoj obitelji. Njegov otac, Ludvík Kundera, svojedobno učenik skladatelja Leoša Janáčeka, bio je češki muzikolog i pijanist, te kasnije i rektor Janáčekove Muzičke akademije u Brnu od 1948-61. Milan je naučio svirati klavir od oca i kasnije se upisao na studij muzikologije i kompozicije, što se kasnije često pojavljivalo u njegovu opusu. 1945. godine, kao gimnazijalac preveo je pjesmu ruskog pjesnika Vladimira Majakovskog, koja je objavljena u časopisu Gong. Svoje prve pjesme, vjerovatno pod uticajem svog bratića, književnika Ludvíka Kundere objavio je u časopisu Mladé archy 1946. godine