Predsjednici&ca premijerno u Kerempuhu: Gorko-slatki igrokaz o apsurdima društva

Tekst, koji uz Filipovića potpisuje i Boris Svrtan, polazi od ideje okupljanja na jednome mjestu svih bivših dosadašnjih hrvatskih predsjednika, osim aktualnog, i jedne predsjednice, kako bi zajedničkim snagama pokušali dokučiti na koji način pomoći Hrvatskoj da riješi svoje probleme.

Bivša predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović (Ornela Vištica) poziva na večeru Franju Tuđmana (Tarik Filipović), Stipu Mesića (Hrvoje Kečkeš) i Ivu Josipovića (Siniša Miletić) te, kao šlag na svečanoj torti, Josipa Broza Tita (Boris Svrtan).

Prvi dolazi Josipović, u interpretaciji Siniše Miletića plahovit i suzdržan, pun ograda, bljedunjav i fin, donoseći fikus i CD sa svojim najboljim skladbama. Mesić stiže s bocom rakije i gomilom šala i pošalica koje čitave večeri periodički šeretski izbacuje. Sljedeći je Tuđman, sa svojim beskonačnim monolozima prepunim floskula sastavljenih od populističke retorike i traženja vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

Kao posljednji pojavljuje se Tito, bonvivan u bijelom odijelu koji neprekidno pametuje a prema politici se odnosi kao prema igri koja se igra ne s minimumom odgovornosti, nego bez ikakve odgovornosti.

Spajajući monološke dionice, gestikulaciju i svjetonazore tipične za njih petero, tekst se razvija u duhovit igrokaz u kojemu se kroz različitosti pokazuje koliko su zapravo svi političari slični – obični ljudi koji su se slijedom manje ili više slučajnih događaja - i ambicije - našli u poziciji moći. Kada se tome pridoda da je, za razliku od Titova doba, uloga predsjednika u Hrvatskoj danas čisto ceremonijalne naravi, jasne su implikacije čitave predstave, koja se u postizanju komičnoga efekta oslanja upravo na upisane poruke koje svi lako prepoznajemo kao općepoznata mjesta.

Demistifikacija se u potpunosti temelji na vještini glumačke igre: za ironični odmak i smijeh u ovoj je predstavi ključna interpretatorska vještina ansambla. Mimikom tijela i lica (koreografkinja je Larisa Lipovac) i preslikom jezika, naglasaka, tona i boje glasa, glumci predstave "Predsjednici&ca" na sceni Kerempuha sve stvarne protagoniste te fiktivne večere pretočili su u kazališne likove, koji poput živih slika izranjaju pred očima publike, u zabavnom i povremeno urnebesno smiješnom nadmetanju karaktera.

Tuđman i Tito, ovdje prikazani kao dvije strane istoga novčića, piju viski; Mesić, koji neprekidno podbada, odlučio se za rakiju, dok im Josipović čitavo vrijeme pokušava nešto odsvirati, a sve pod budnim okom Kolinde Grabar-Kitarović, "brižne majke svih Hrvata", čiji telefon zvoni uz zvuk Thompsonove glazbe, a zvono na ulaznim vratima oglašava se s "Vilom Velebita".

Dok tako prazne čašu za čašom i razmjenjuju šale i provokacije, okupljeni će predsjednici&ca zaboraviti i na hranu, a kamoli ne na goruća pitanja koja muče Hrvatsku. Iz svakog pokušaja konstruktivnog razgovora o demografiji, turizmu ili sportu kao mogućim adutima u rukavu hrvatskog budućeg razvoja, izvire gorko-slatka priča o nama danas, tjerajući nas da se sami sebi smijemo, ponekad urnebesno a ponekad pomalo kiselo.

Dok se večer tako primiče kraju, nemoguća večera petero predsjednika, koja se odvija u scenografiji posljednje Kristove večere (scenograf je Damir Medvešek), postaje ipak pretposljednja: na sljedeću će, slažu se uzvanici, biti pozvan i Zoran Milanović.

Budući da se povijest ionako ponavlja i da, kako kaže jedan od 'predsjednika' poslije lošeg političara dolazi gori, na pitanje jesu li ideološke barijere doista toliko nepremostive predstava će simpatično pokušati odgovoriti iznenađenjem na samome kraju, dok tužna Kolinda Grabar-Kitarović razočarano sniva Hrvatsku koja neće u tolikoj mjeri podsjećati na zemlju iz priče o "Pipi dugoj čarapi", u kojoj svi imaju duge čarape u koje mogu nekažnjeno trpati bogatstva.

Premijerna je publika s oduševljenjem reagirala na novu Kerempuhovu produkciju, isprativši glumački ansambl i autorski tim ovacijama i aplauzom.