Clint Eastwood slavi 90. rođendan

U jednoj od njegovih ključnih scena ambijentiranoj u vlaku, Rudiger Wogler čita u njemačkom dnevniku in memoriam Johnu Fordu. U istom filmu Wenders koristi isječak iz Fordova filma »Mladi Lincoln«. Jer, Eastwood je uz Forda jedan od rijetkih sineasta kojem je Hollywood dopustio da stari s dignitetom i snima filmove u kasnijoj dobi.

Ford je snimio posljednji film »7 žena« s Anne Bancroft i Sue Lyon u 82. godini, dvije godine nakon veličanstvenog epskog westerna »Jesen Čejena« s Richardom Widmarkom, Carroll Baker i Karlom Maldenom. Zato je Eastwood poput Forda i Wellesa fenomen sam po sebi. Jedan od rijetkih holivudskih sineasta čija karijera traje šest desteljeća i obuhvaća ogromnu filmografiju. Ona traje i danas kao neka vrsta podsjetnika na klasični Hollywood.

Jer, ono što je u Hollywoodu Eastwood, to su europskom filmu bili veterani poput Agnes Varde i Manoela de Oliveire koji nisu posustali ni u najkasnijoj životnoj dobi, snimajući do samoga kraja.

– Eastwood je jedan od najvećih suvremenih redatelja, samo što to još nitko ne zna, kazao je Orson Welles, referirajući se na Eastwoodov komad »Odmetnik Josey Wales« u kojem se njegov junak pridužuje konfederacijskim gerilama nakon što mu je obitelj nastradala u masakru. Iako priča ubrzo mijenja smjer, kao neka vrsta varijacije na Hawksovu »Crvenu rijeku«, s krajolicima (i godišnjim dobima) koji prizivaju Anthonyja Manna.

Taj isti film najavio je Eastwoodovu suradnju sa Sergiom Leoneom koja ga je prometnula u ultimativnu ikonu. No, njegova karizma ne bi bila to što jest bez njegova mentora, velikog Dona Siegela. Eastwood je dodijelio Siegelu cameo ulogu barmena u svom autorskom debiju »Play Misty for Me« aka »Jeza u noći« (1971.) u kojem nas je očarao raskošnim obnaženim alfa mužjačkim torzom uz song Roberte Flack (šifra: »First Time Ever I Saw Your Face«). U tom filmu Eastwood glumi kalifornijskog DJ-a kojeg proganja misteriozna histerična obožavateljica (Jessica Walter).

Eastwoodov mačoidni imidž kulminirat će u Siegelovu »Opčinjenom« čiji će nenadahnuti remake 2017. snimiti Sofia Coppola s Colinom Farrellom u ulozi ranjenog jenkijevskog vojnika, posve ga oslobodivši od erotskih pulsacija koje su krasile njegov elegantni original.

– Snimam ono što me zanima i slušam svoj instinkt, kazat će Eastwood.

To je bila i ostala mantra njegove glumačke i autorske karijere. U toj karijeri utjelovio je američkog protestantskog muškarca sa svim svojim vrlinama i grijesima. On poštuje vojsku, ali je u isti mah i protiv nje. On poštuje policiju, ali je i protiv nje. A utjecaj njegova mentora Siegela evidentan je i u Eastwoodovu revizionističkom westernu »High Plains Drifter« (»Nepoznati zaštitnik«) čije se ime ukazuje i na nadgrobnom spomeniku u završnici filma, zajedno s Leoneovim.

Eastwoodova rana holivudska faza započinje u pedesetima, ulogom Rowdyja Yatesa u TV seriji »Rawhide«. I sam je režirao jednu od njenih epizoda s pečatom CBS-a, da bi u ljetnoj pauzi snimio s Leoneom dva seminalna »dolarska« westerna koji su zacementirali njegov superkulerski autorski i glumački imidž. Nešto kasnije osnovat će vlastitu producentsku kuću Malpasso koja slijedi Siegelov etos. Tada je legendarna Pauline Kael u tekstu »Saint Cop« osmislila sintagmu »fascism medievalism« (srednjovjekovni fašizam) koju Eastwood prema njoj inkarnira u »Prljavom Harryju«.

Urbane legende kazuju da je nakon njene kritike trećeg dijela sage o inspektoru Callahanu (šifra: »Istjerivač pravde«) u kojem Siegela na autorskom kormilu zamjenjuje James Fargo, Eastwood zatražio od psihijatra da analizira njene recenzije »Dirty Harry« komada, nakon čega je potonji zaključio da između Kael i Eastwooda postoji neka vrsta tajne i skrivene seksualne privlačnosti. Iako je kritičar Richard Schickel tvrdio da je njena legendarna kritika »Prljavog Harryja« Eastwooda proganjala vječno.

Otud i odbojnost liberalnog SAD-a prema Eastwoodovim političkim stavovima (kasnije će prigrliti Trumpa). Iako je Eastwood uz Johna Waynea jedan od rijetkih usamljenih kauboja republikanske provenijencije koje volimo i štujemo. On je bio i ostao »posljednji holivudski klasik«, ali i sustavni kroničar idealne Amerike koja nestaje. Bilo da u kasnijoj autorskoj fazi štuje tradicionalne američke vrijednosti (»Grand Torino«) ili igra u »Muli« na one iste »go slow« narative poput Lyncha u »Pravoj priči« (»The Straight Story«), s autom umjesto traktora.

Tjerajući nas da izvadimo maramice iz džepa (»Mostovi okruga Madison«, »Djevojka od milijun dolara«). Iako ga veći dio publike preferira ispred kamere. Prema toj istoj publici Eastwood je osjećao neku vrstu staromodne odgovornosti. Jer, svaki njegov novi film postaje neka vrsta autorova »testamenta«. Zato mu za 90. rođendan poklonimo veliki buket alstromerija koje je uzgajao u »Muli« i koje nije prestajao uzgajati ni kad je završio u zatvoru.