Za jednog visokog dužnosnika HDZ-u konkurentskog SDP-a, krimen je 25 tisuća obećanih plakata, a sve ostalo ne. Ostalo nije komentirao kao, ne daj bože grijeh, da ne bi skočio sebi u usta.
Predsjednik države sa svojim je komentarom bio „simpatičan“ kao i inače kazavši da je to jadno, ali da će se on uvijek brinuti o tome da političari mogu biti budale. Možda bi se trebao kao jedini izravno izabrani dužnosnik brinuti da građani ne ispadnu budale.
A da građani ne ispadnu budale pobrinuo se Željko Kerum iz Hrvatske građanske stranke koji je komentirajući razgovor Žarka Tušeka i Viktora Šimunića izjavio kako je jasno da se ljudi moraju dogovarati, da je sve to bio dogovor kojeg je netko zlonamjerno iskoristio. Koalicijski partneri se dogovaraju i to je standard, naglasio je Kerum. Nazvati to trgovinom, za njega je i to u redu samo treba paziti da se ostane u okviru zakona. Znači sve po transparentnim javnim natječajima.
„Što vi mislite, da ti natječaji koji se rade, da prolaze oni koji se jave na natječaj koji su, kao, najbolji kandidati? Ne, unaprijed je sve dogovoreno! To je standard“, kristalno jasan je bio Kerum.
Svjedočio je to svojim radom dok je bio na funkciji. Sestra, nećaci, zet i ina njegova rodbina bila je što imenovanjem, što javnim natječajem zbrinuta na brojne funkcije. I nije to krio, a sve se to događalo u koaliciji s HDZ-om i kada je bio većina i kada je bio odlučujuća manjina.
Žarko Tušek držao se i još se uvijek drži standarda HDZ-a kad se otkriju nestašluci njenih članova. Tako je prije objave snimke kazao da to nije istina (lagao), onda potvrdio autentičnost sastanka (rekao istinu), pa rekao da je tada prvi puta kontaktirao Šimunića (lagao) i onda na početku svoje izjave za medije kazao da će on sve objasniti kako bi javnost imala „osjećaj“ o tom događaju. Njegov stranački šef bi rekao „dojam“ i to uvijek krivi pa je Tušek krenuo sa činjenicama.
Sastanak je bio u privatnom ambijentu, na sastanku su bili njegovi dobri znanci, kolege i prijatelji, na sastanak je otišao s punim političkim i ljudskim povjerenjem da bi vidio što se sve može napraviti za boljitak županije. Za naš dojam su sigurno i njegove više puta izrečene tvrdnje da je on karikirao, da je deklarativno govorio. U ovom slučaju ne valja ni dojam, ali ne štimaju ni činjenice. A hoće li „institucije“ pravne države o dojmu ili činjenicama, to ćemo tek vidjeti.
P.S. Zastare nema ni u pravnom, ni političkom, ni u moralnom smislu jer su izbori za nešto više od tri mjeseca. Jer ako institucije i partija krenu putem zastare, nadajmo se da će građani, birači presuditi da je, bez obzira na autoritet i iskustvo predsjednika Milanovića, prošlo vrijeme političara budala.