Riječ je o preživljavanju sa samo 1,90 dolara na dan. No, u svijetu gotovo 3,3 milijarde ljudi živi s prihodom od 5,5 dolara na dan što je granica siromaštva za zemlje nižeg odnosno srednjeg dohotka. Prevedeno u kunama to bi bilo oko 35 kuna dnevno.
Ovako na daljinu, dok vijesti čitate s ekrana svojih pametnih mobitela, sve vam to zvuči apstraktno i nimalo alarmantno. Vani je lijep sunčan dan. Ljudi sjede u kafićima, a i u doba najvećih neimaština vozili su se automobili i jeo se crni kruh. Nažalost, sigurnost, koju trenutno osjećamo naspram tužnih sudbina u svijetu, je na staklenim nogama. Današnji podatak da je u Hrvatskoj zaraženo 542 ljudi nijemo prihvaćamo kao brojku koja tek prostruji kroz našu svijest. Smatramo se nemoćnima da išta učinimo po tom pitanju.
Peremo ruke, štitimo se, nosimo maske no svejedno, baš poput predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, iz nekog razloga pokupimo tu bolest koliko god se držali mjera i ponašali odgovorno. Uostalom, ako naši vrli političari nisu zoran primjer odgovornosti, onda ne znam tko je. Hrvatska, kao i svijet, pod maskom zapravo ni sama ne zna što više učiniti u svezi pandemije i kako gospodarski zaštititi svoju egzistenciju.
Ta, pa i SAD koji je ekonomski i zdravstveno najjača zemlja na svijetu muku muči s koronom i njihove brojke su, za razliku od EU, daleko dramatičnijeg rasta. Situacija u kojoj vlada kirurški reže vitalne organe da se ne bi morala odreći lijepo manikiranih noktiju samo je uvod u ozbiljniju ekonomsku krizu ukoliko ne dođe do nužnog zaokreta. Naime, sada je onaj pravi trenutak da osim u ekonomskom restartu iskoristimo i restart savjesti te svoje gospodarstvo prilagodimo ekološki održivom razvoju kako u tehnologiji tako i u poljoprivredi te energetici. Bez konkretnih i značajnih mjera javne politike neće se postići bitni pomaci u oporavku.
Za tako nešto političko vodstvo trebalo bi imati razvijenu socijalnu inteligenciju kojom bi anticipirali pravovremene promjene i zakonske prilagodbe kojima bi se potaknulo društvo na aktivniji razvoj realnog sektora. Kad nam se pompozno docira s vrha da je osobna odgovornost svakog građanina presudna, jer, pazeći sebe čuvamo svakog drugog, očekujemo da ta odgovornost vrijedi za sve jednako. Obećanje da će se održati gospodarska aktivnost nikako ne smije biti deklarativnom. Gospodarska aktivnost je višeznačna i proteže se na sve segmente društva, a posebice na onu najzakinutiju, a to je aktivnost u kulturi. Uskratom gospodarske djelatnosti na bilo kojoj razini guramo društvo u zonu od 5,5 dolara po danu. To nikome ne treba.
Današnji prosvjed frizera koji naglašavaju važnost smanjenje stope PDV-a tek je smjerokaz vladi što im je činiti. Lako je dizati poreze.
Ovo je trenutak kad treba rasteretiti realni sektor i dati svima šansu da se oporave i omogući im se pravo na život. Stezanje remena ukidanjem pravobranitelja je notorna glupost. Njih s razlogom imamo po svakom pitanju. Da je pravednosti ne bismo ih ni trebali. Ukinimo ministarstva, državne tajnike, savjetnike, broj gradova, županija, općina. Ugledajmo se po tom pitanju, recimo, na Irsku.
Glede klimatskih promjena i gospodarstva, a što reći uz Trumpovu negaciju? Imamo suše, poplave, pijavice, uragane, tornada, ekstremno vruća ljeta, tople zime, topljenja leda u veličini dviju Kanada, plastične otoke usred oceana, plastiku u ribama, onečišćenja mora i obala naftom, onečišćen zrak, a jučer smo objavili i o dosad najvećoj ozonskoj rupi iznad Antarktika. Pametnom dosta.
Za sve koji žive u zabludi da se ništa ne događa, kunoljupci nas vode u ekstreme, od vremena do siromaštva. Igre brojkama, širenje panike i žmirenje pred očitom istinom vode nas u ponovnu izolaciju gdje se kroz odgovornost građana testira tolerancija na krajnje nekreativno i neinventivno djelovanje vlade.
