Nekako si sam, a opet, parafrazirajući reklamu, s Isusom nikad nisi sam. Naravno, postoje iznimke koje krše pravila izolacije. Svećenik drži misu za vjernike, psuje novinare i ponaša se neprilično. Pomozi si i Bog će ti pomoći. Nije vrijeme za podjele i rasprave.
Kako je ministar Božinović rekao u svojoj ''propovijedi'' na današnjoj konferenciji za novinare, svatko će se morati nositi sa svojom odgovornošću i savjesti prouzroči li neodgovornim ponašanjem širenje virusa. Istina, svima nam je ova pandemija nepoznanica. Iako hara već mjesecima, kao da smo upravo bunovni iskočili iz kreveta tražeći naočale na noćnom ormariću. Zapravo, ostali smo i dalje spavati prošlim životom misleći da je ovo samo kratka noćna mora u našem REM životu.
Nažalost, nije. Uskrs je postao virtualna stvarnost. I bolje da se održavaju mise za vjernike pred TV-ima, u automobilima, ispred kompjuterskih zaslona, nego pred brojnim mrtvačkim kovčezima kao, recimo, u Bergamu. Mnogi ne vjeruju. Mnogi negiraju stvarnost. Uspoređuju kruške i jabuke, a ljudi umiru. Da, u svijetu umiru milijuni ljudi od gladi, umire se od brojnih zaraza, bolesti.
Je li itko pomislio što bi se dogodilo svijetu da nije u izolaciji? Pitao sam liječnike epidemiologe što bi se dogodilo da svijet nije u izolaciji. Virulentnost COVID-19 je tolika da je odgovor bio: ''Bolje da ne znaš!'' Bolje da ne znamo.
Bolje trpjeti jedan blagdan nego ga proslaviti na respiratoru. Silom prilika u krevetu sam već pola godine. U izolaciji. Kad pomislim koliko mi je teško, sjetim se roditelja njegovatelja djece s autizmom ili poremećaja iz spektra autizma koji vape za pomoći institucija, sjetim se roditelja njegovatelja čija djeca će doživotno ostati ležati u krevetu, sjetim se rata u kojem su ljudi mjesecima bili natiskani u podrumima. Od njih crpim snagu za dalje.
Nekoć, prije trideset godina, putem HRT-ove emisije Gardijada, gardisti su nam čestitali blagdane. Danas to čine medicinski djelatnici. U crkvama, po klupama, zalijepljeni portreti vjernika za koje župnici drže mise.
S druge strane, dokumentarac iz Lombardije. Lokalne novine prepune osmrtnica. Čeka se red za objavu da bi se objavila fotografija onih za koje rodbina ne može doći na ispraćaj. Uskrs je, pojavom ove pošasti, vratila vjernike na izgubljeni Put. Nikad kao prije nije im bila bliža Istina. Nikad kao sada nisu pojmili riječ Život. Sve je počelo s Riječju. Ovaj blagdan u ovom mučnom ozračju ukazuje nam zašto je on najveći od svih blagdana. Shvatili smo svoju prolaznost, smrtnost, ali i snagu vjere.
Bili vjernici ili ne, vjera u život, to prapovjerenje koje nas vodi u neslućene visine vlastite biti, daje nam snagu da se borimo i živimo. Stoga, možda je ovo najneobičniji Uskrs do sada, no tu je i nada da će sljedeći biti posebniji, uzvišeniji, skromniji i promijenjenog odnosa spram života i svijeta u kom živimo. Ukoliko ne, onda nismo ništa naučili iz svega ovoga i ne razumijemo promjene koje su neminovno stigle mijenjajući društvo i sam planet.
