Nesuglasicama zapada i islamskog svijeta kao da nema kraja

Zapadni svijet danas ne razumije islam i položaj muslimanskog svijeta. Eklatantan primjer tome je upravo nedavni tužni događaji u Francuskoj. Kao u svakom procesu na ovom svijetu, postoje određeni uzroci i posljedice. Tako je neshvatljiva i razina idiotizma: prvo od provokacije kroz karikature, zatim kroz ubojstvo, pogrešnu reakciju medija, i pogotovo pogrešnu reakciju odgovornih ljudi. Tako je ministar unutarnjih poslova Republike Francuske - Gerald Darmanin – izjavio da je zemlja "u ratu s islamskim terorizmom". Dok je zadnja u nizu 'scena', negativna reakcija muslimanskih zemalja na sva ova zbivanja. I, još smo daleko od završetka priče.

Kao što se u proteklom desetljeću zbilo s Charlie Hebdo i prikazivanjem karikature proroka Mohameda, i dalje većina svjetske javnosti ne razumje religijsku komponentu priče. I dok će većina medija istaknuti „ubojstvo“ u tužnoj priči, koliko god je to morbidno i traži reakciju javnosti, bitnija riječ koja se pojavljuje je – „karikatura“. Problem je u tome što je zapadni kršćanski svijet odrastao s crtanjem likova religijske tematike. Danas da upitate vjernike koja je prva asocijacija na izgled Boga ili Isusa, opisat će ga vizualnom strukturom. S bradom, dugom kosom... ovisi o filmu ili umjetničkom djelu koje im je ostavilo izrazit vizualni pečat. Međutim, u islamskoj religiji, strogo je zabranjeno crtanje religijskih likova. Kako proroka Mohameda tako i Allaha (što u prijevodu znači Bog). Crtanjem karikature, vrijeđa se religija i vjernike te vjere. Priča je slična kao i kroz povijest kršćanstva, kad su se vodili mnogobrojni vjerski ratovi, samo vice versa.

Sve što se u modernom dobu događa povezano s islamom reakcija je na davne uzroke. Konkretno, događaji u Francuskoj posljedica su kolonijalne prošlosti i ekspanzije na teritorij kojeg su pretežito nastanjivali narodi islamske vjeroispovijesti. Kolonizacija je uzrok zašto danas Francuska ima najveću zajednicu Muslimana u zapadnom svijetu. Čak 8,8 posto cjelokupne populacije. Neslužbeno i više. Nije tu Francuska sama, europske zemlje su u 20. stoljeću kroz dominaciju teritorija ponizile islamski i arapski svijet. Tu ulogu u novom stoljeću preuzele su SAD, kroz intervencije u Iraku i Afganistanu. Pomislite samo kako bi se Zapad osjećao da je situacija obrnuta.

Uz to poniženje, nadovezuju se i predrasude zapadnog svijeta koji sebe gleda kroz prizmu progresivnog društva, dok islam ima konotacije retrogradne religije te shodno tome i društva. Dodajmo tome i simptome modernog doba, gdje se individualnost vinula iznad tradicije i tradicijskih vrijednosti, gdje se nizom industrijskih revolucija razvio veliki jaz između Zapada i Istoka. Sve su to jasni pokazatelji kako muslimanski svijet još nije pronašao i pokušava pronaći način da se prilagodi modernim trendovima.

Reakcija anti-zapadnog sentimenta u muslimanskom svijetu posljedica je osjećaja izdaje, nepravde i poniženja religije islama. Vodeći svjetski poznavatelji islama navode upravo te razloge kao ključne kod pojavljivanja islamizma (politički pokret koji teži povratku kalifata i najslavnijeg perioda Islama kako bi muslimani vratili izgubljeno dostojanstvo i osjećaje poniženja) i salafizma, odnosno vahabizma (koji je fundamentalistička verzija religije).

Kako je Ed Hussain napisao u svojoj knjizi „House of Islam“: ideologije islamizma i salafizma jedine trenutno pružaju olakšanje arapsko-islamskom svijetu od statusa osjećaja žrtve i poniženja. Ako Zapad ne shvati da samo konstruktivnim rješenjima i zajedničkim pronalaskom načina da se Islam uključi u progresivne svjetske trendove, bez da ponovno osjete poniženje, ovakvi događaji nažalost će biti nerješiva enigma budućnosti Europe i Zapadnog svijeta.

Prema islamskoj pravnoj doktrini (Maqasid – viša svrha, viši ciljevi) svaka država i vlast koja se pridržava viših ciljeva po „defaultu“ je islamska. Viši ciljevi Maqasid-skog načina razmišljanja su: očuvanje života, vjera, obitelj i imovina. Po toj definiciji gotovo sve države Zapada u potpunosti su kompatibilne s islamom i u skladu s Kur'anom.

John Andrews, autor knjige „The World in Conflict“ navodi primjere kako je islam kao religija u svoj toj suvremenoj negativnosti pokazao znakove da se može nositi s procesom modernizacije. Primjerice, Turska, Indonezija i Malezija pokazale su kako islam može koegzistirati u suvremenom svijetu. Iako ponekad nesavršeno. Podatak kako trenutno na svijetu živi preko 1.6 milijardi muslimanskih vjernika (23.2 % svjetske populacije) i kako će u idućih trideset godina biti najbrže rastuća religija svijeta (73% rasta) i gotovo se izjednačiti s kršćanstvom, govori kako će pitanje modernizacije islama biti jedno od ključnih za naših života. Odmah uz bok klimatskim promjenama.

Na kraju dana moramo svi zajedno biti svjesni da živimo u globaliziranom, multi-kulturalnom i multi-religijskom svijetu. Moramo shvatiti da ljudi neće prestati biti religiozni, kao što neće prestati biti ni seksualni ili nasilni. Tako se ni politički, socijalni i ekonomski izazovi neće riješiti preko noći. Dijalog, preuzimanje odgovornosti, edukacija i razumijevanje različitih kultura umnogome će utjecati na cjelokupnu stabilnost svjetskog poretka.