Indija: Demokracija na pogrešnoj strani stvarnosti

Usporedno s Trumpovom posjetom Indiji, na ulicama glavnoga grada su se vodili sukobi, mnogo brutalniji od onih u Hong Kongu.

Kada bih rekao da mi se Indija svidjela – lagao bih. Ali mi je danas, s odmakom od godinu dana, taj put jedno od vrjednijih iskustava, koji mi je u stvarnosti pokazao koliko su zapravo ljudska prava relativni pojam. Teško zaboravljam tu mješavinu opće bijede, prljavštine, vrućine i buke jedne Kalkute, u kojoj je valjda jedino mjesto dostojno čovjeka upravo ta kuća u kojoj je živjela i radila Majka Tereza.

Osnovni problem Indije je opisao Markandey Katju, bivši sudac Vrhovnog suda Indije, iznoseći kako je indijsko društvo duboko uronjeno u tradicionalne feudalne vrijednosti: sustav kasti koji u praksi i dalje živi, te slijepa privrženost svojoj religijskoj grupi, a ne prema široj društvenoj zajednici. I dok bi se prema ustavu trebala boriti za opću jednakost i sekularnost, današnja parlamentarna demokracija u Indiji, koju predvodi premijer Narendra Modi, samo potiče međureligijsku mržnju i sveopću diskriminaciju.

U većinski hinduističkoj Indiji, ali u kojoj živi i oko 200 milijuna muslimana, nedavno je uvedeno provođenje nacionalne registracije građana za koju mnogi, prvenstveno siromašni i nepismeni, nemaju potrebne dokumente te će se smatrati ilegalnim imigrantima. Iz toga razloga je predložen novi zakon o državljanstvu koji na osnovi religijske pripadnosti omogućava svim budistima, kršćanima, hinduistima, džainistima, parsima i sikhima (ukratko, svim ne-muslimanima) pravo na dodjelu indijskog državljanstva po ubrzanoj proceduri. Novi zakon će se provoditi ne samo u Indiji, već će uključivati i ne-muslimane iz susjednih zemalja: Pakistana, Bangladeša i Afganistana.

Novi zakon je prepoznat kao sredstvo da se oduzme pravo državljanstva velikom broju muslimana koji žive u Indiji, te je to razlog za proteste diljem zemlje koji traju već tri mjeseca. Ne protestira samo muslimanska zajednica, već i zagovornici indijske sekularnosti, religijskog pluralizma, svih onih vrijednosti za koje se borio i veliki Mahatma Gandhi, otac indijske nacije. Ali ono što ni Gandhi nije uspio, održati indijski narod tolerantnim i ujedinjenim, današnja parlamentarna demokracija u Indiji više uopće niti ne pokušava.

Potaknuti nacionalističkim porukama političkih stranaka, protesti su se ovoga mjeseca pretvorili u krvave sukobe između onih koji podržavaju predložene zakone i one koji im se suprotstavljaju, ili pojednostavljeno, hinduiste protiv muslimana. Sukobi su najjači u sjeveroistočnom dijelu New Delhija gdje dvije strane, naoružane pištoljima, palicama, kamenjem i mačevima, napadaju jedni druge. Pale se hramovi i džamije, trgovine i autobusi, u najvećem vjerskom nasilju u Indiji u proteklom desetljeću, a koje do danas broji više od 60 mrtvih i stotine ozlijeđenih.

S obzirom da je na vlasti hinduistička nacionalistička vlada, indijska policija uglavnom pomaže zagovornicima novoga zakona u lociranju muslimanskih grupa kako bi odrađivali „prljavi posao“, a sami se uključujući tek kada stvari previše eskaliraju. I ovo nije prvi takav prijestup premijera Modija koji je 2002. godine kao lider indijske pokrajine Gujarat inicirao i podržavao religijske sukobe koji su tada rezultirali s više od tisuću mrtvih, sa žrtvama na obje strane. U svjetlu toga, Trumpovo hvaljenje indijskog premijera za demokratičnost i tolerantnost vjerojatno je podjednako sporno kao i njegovo svojedobno hvaljenje sjevernokorejskog diktatora Kim Jong Una.

Je li Indija zaista odustala od Gandhijevih ideala o tolerantnosti i religijskom pluralizmu, te u konačnici odabrala nacionalizam i etničko pročišćavanje kako bi riješila neke od svojih problema, vrijeme će pokazati. Ali je poprilično jasno kako „najveća demokracija na svijetu“ ne uspijeva osigurati niti minimum ljudskih prava svojim građanima. Realnost života u Indiji je velika okrutna borba.

Foto: Yoyo Qin