Digitalni nomadi: Napokon jedna pozitivna priča

Hrvatske vlade trideset godina dokazuju da su inertne i da nemaju nikakvu ekonomsku viziju. Bildajući javni sektor na račun realnog sektora, naše gospodarstvo postalo je karikaturom na kojoj je ogromnom slonu ponuđeno sjesti na plastični stolac u slastičarnici. Kraj je predvidljiv.

No, postoje ''mali ružičasti slonovi'' u društvu koji proaktivno djeluju i žele pomoći onima koji samo uzimaju, troše i dižu poreze. U gospodarstvu, posebice u doba pandemije, otvorio se malen prozor kroz koji bi mogao ući svjež dašak poduzetničke inicijative. Zahvaljujući nizozemskom poduzetniku Janu De Jongu, koji već 14 godina radi i živi u Hrvatskoj, inertnim političarima ovaj zaljubljenik u Hrvatsku, ponudio je viziju ''digitalnih nomada'' o kojoj je pisao na društvenim mrežama dobivajući tisuće odobravanja sljedbenika nove vizije poslovanja.

Vodeći se činjenicom da je na snazi preporuka ''rad od kuće'', De Jong je uputio otvoreno pismo premijeru Plenkoviću s pozivom da predstavi viziju ''digitalne nomadske vize''. I, gle čuda, zanemarujući uvriježenu taštinu brojnih političara, premijer je prihvatio ponudu i sad je već, nakon susreta i prilagodbi zakona, projekt pred zaživljavanjem. Ideja o tome da se IT stručnjake, novinare, pisce, kreativce vezane uz virtualno poslovanje ''preseli'' u Hrvatsku te im se da mogućnost raditi za svoje, a trošiti u Hrvatskoj je više nego genijalna.

Iako su takve inicijative već i prije bivale nuđene Vladama što su prolazile poput karavana, čini se da je napokon stiglo vrijeme ''ružičastih slonova''. Slonova iz razloga što bi davanjem viza i za treće zemlje bilo otvoreno neviđeno tržište čiji ''server'' bi postala Hrvatska. No, nemojmo se zavaravati da ćemo biti jedini u tome. Važno je da budemo brži i prihvatljiviji od drugih.

Hrvatska si ne smije dopustiti takav luksuz da ''ružičastom slonu'' podmetne plastičan stolac dižući mu imovinski cenzus i mlatarajući ga raznoraznim davanjima. Ukoliko po hitnom postupku Vlada osigura uvjete za dolazak imućnijih, kreativnih, hrabrih poduzetnika, hrvatska nomadska viza postat će jednom od boljih vizija koje vraćaju osmijeh na lice. Za razliku od onih ''prijatelja'' što ''nude'' posao od 8.000 eura preko interneta, Hrvatska se dovela u ugodnu poziciju da posao dovede u nas te da postanemo izvorištem buduće novonormalne ekonomije.

S adutima vezanim uz prirodne ljepote, pristupačnost optičkog interneta, te ulaganja u infrastrukturu, Vlada bi mogla iznaći i rješenja da u svojoj ponudi priloži i mrtvi kapital u vidu zapuštenih nekretnina koje bi mogle postati IT uredi, mjesta kreativnog rada. ''Nomadi'' bi mogli dobiti nekretnine za besplatno korištenje (ne i režije, naravno), oni bi bili dužni održavati ih i time bi privukli nove korisnike novovjekih nomada. Zvuči utopistički, no sve je počelo s idejom od poduzetnika, a ne brda savjetnika po ministarstvima ili napuhanih ekonomista koji nemaju ni dana radnog staža u realnom sektoru.

Osobno poznajem ljude koji su, koristeći se internetom, za vrijeme odmora na moru poslovali iz Hrvatske, vodili projekte, odrađivali Zoom sastanke, održavali svoje internetske platforme. Ukoliko se uistinu odlučimo ići ukorak s 21. stoljećem, ovo bi mogla biti dobra priča.

Hrvatska možda neće postati ''Mala Švicarska'' no ima odličnu priliku da stvori oazu malim ružičastim slonovima budućeg gospodarskog oporavka.