Barbieri i Skoblar tek su najava onoga što dolazi

Najgore se tek očekuje. O posttraumatskom stresu i mogućim posljedicama često smo pisali, ali i informirali čitatelje što kroz intervjue sa stručnjacima, što kroz objave o volonterskoj psihološkoj pomoći. Nažalost, u nas se još uvijek stigmatiziraju ljudi koji su zatražili psihološku pomoć. Često je, zbog financijskih mogućnosti, ona i nedostupna potrebitima.

Depresija nikako nije ''deprica'', rekla bi kantautorica Ivana Kindl. Depresija je ozbiljno stanje, bilo da je endogena ili reaktivna i kao takvoj joj treba ozbiljno pristupati. Popraćena stresom, anksioznošću, izolacijskim sindromom ona posljedično može dovesti do takvih stanja ''pucanja'' kakve smo imali prilike vidjeti kod poznatih osoba (Barbieri, Skoblar) no pucaju i mali ljudi.

Simptomatično je to, a vezano uz istraživanje, da i inače stariji ljudi skloni depresiji, uslijed izolacije, osame, lišene kontakta i bez smisla, pucaju na nekim sitnicama. U kvartu, stariji čovjek, bio dobar ko kruh, miran, nikad s incidentom, pukao prije koji tjedan. Raspalio cajke, prvo bacao petarde, a onda, ljut poradi dječje graje, pucao iz vatrenog oružja. U Americi tip ubio ženu i ranio njenog dečka jer su šetali psa pod njegovim prozorom. Umorstva, sukobi, prijetnje, obračuni, agresija, eskalacija pasivne agresije, besciljnost, suicidalnost, uzimanje antidepresiva…

A političari i epidemiolozi nam ''prijete'' s jeseni. I ovako loša ekonomska situacija, (nada u ipak bolju turističku sezonu) ali i opasnost od povratka virusa, bubnja u našim glavama tiho stvarajući paniku. Podsvijest nam gori crveno, crveno na računu, a strah sijana sa svih strana, pa i od nas medija, dodatno bremene i jačaju psihozu kod ljudi.

Možemo li si pomoći?

Prijateljici savjetovah da se makne od svih medija i prepusti medijskoj izolaciji, a društvenoj komunikaciji. Ne postoje ''deprice'', a omalovažavanje i neprepoznavanje depresije prouzročili su mnoge tragične posljedice, od samoubojstava do ubojstava ili zlostavljanja unutar obitelji. Mediji sad više nego ikad trebali bi se posvetiti pomoći osobama s psihičkim problemima. Mnijem da ih je daleko više. Mnogima stres tek bubri akumuliran u tijelu.

Mnogi će i psihosomatski reagirati na svoje neidentificirano unutrašnje stanje. Ljudima treba pružiti pomoć, a ne lešinariti na njihovoj patnji. Sad kad krene predizborna kampanja dodatno će se širiti strah i panika da bi se manipuliralo s krhkim socijalnim i psihičkim stanjem birača.

Ne nasjedajte. Za grčeve, strah, paniku koju osjećate u sebi potražite pomoć stručnjaka. Na vrijeme. Političari vam neće pomoći. Nisu nikad.