Tadić: Hrvatska se treba uključiti u gradnju nove nuklearke u Krškom

Trenutno se čekaju i rezultati nove analize o seizmičkoj sigurnosti lokacije. Bi li i kako u gradnji NE Krško 2 trebala sudjelovati Hrvatska, što znači ideja o gradnji malih modularnih reaktora u budućnosti i zašto se čini da nuklearna energija u Europi opet postaje ‘in’, razgovarali smo s fizičarem Tončijem Tadićem

Slovenska Vlada je nedavno uputila u parlament Rezoluciju o dugoročnoj mirnodopskoj uporabi nuklearne energije „Nuklearna energija za budućnost Slovenije“, a u njoj se spominje i izgradnja drugog bloka Nuklearne elektrane Krško (NEK2), oko čega će još biti održan i referendum. Finalna odluka o investiciji, koja se u medijima procjenjuje na oko 10 milijardi eura, trebala bi biti donijeta najkasnije 2028. godine, a Hrvatska je dala do znanja da razmišlja o uključivanju u projekt.

Inače, hrvatski premijer Andrej Plenković na nedavnom summitu o nuklearnoj energiji u Bruxellesu rekao da je Hrvatska tijekom godina uložila više od 350 milijuna eura u jačanje sigurnosti NE Krško (koja će ostati operativna do 2043. godine), a što se tiče nuklearne energije u budućnosti, iza 2050. godine, zainteresirana je za razvoj malih modularnih reaktora. Smatra da je „nuklearna tehnologija ključna za energetsku tranziciju Europske unije“.

Više nego dovoljno povoda za razgovor Forbesa sa stručnjakom za nuklearnu energiju Tončijem Tadićem, višim znanstvenim suradnikom Instituta Ruđer Bošković u Zavodu za eksperimentalnu fiziku.

Što gradnja novog bloka nuklearke znači za Hrvatsku, u smislu sigurnosti i energetski? Iz HEP-a su rekli da podržavaju izgradnju drugog bloka nuklearke te da su spremni razgovarati o mogućnostima i modalitetima suradnje, no bez ikakvih detalja.

- HEP ne može reći više detalja jer još nije donesena odluka sa slovenske strane, a nije jasan niti financijski model gradnje te nuklearke – hoće li to opet biti joint venture dvije državne kompanije za električnu energiju, kao što je u NE Krško1, ili će biti neke druge kombinacije. Sa slovenske strane se čulo čak i da bi tu mogli biti privatni investitori, odnosno da bi se išlo možda na seriju malih modularnih reaktora, pa bi se onda oni slagali kao ‘lego kocke’. Svakakvi probni baloni se puštaju u javnost. Za Hrvatsku bi, naravno, bila zanimljiva kombinacija samo ako partneri mogu biti dvije zemlje, odnosno dvije državne kompanije.

Bi li i u Hrvatskoj oko takve odluke trebao biti referendum? Kako je to bilo kad se gradila NE Krško 1?

-Mislim da ne treba, elektrana je na području Slovenije. Kad se radi o nuklearnoj sigurnosti, ona je u prvom redu odgovornost zemlje domaćina. Kad je građena NE Krško1 to se uopće nije niti postavljalo kao pitanje. Ne samo zato što ‘narodna vlast’ nije narod niti pitala, nego to tada nije bilo nigdje uobičajeno. Slovenija i Hrvatska su kao republike bivše SFRJ jednostavno kopirale sporazum između Belgije i Francuske, ponašajući se kao dvije suverene države, pri čemu ni Belgija i Francuska za gradnju dvije nukelarke kroz joint venture također nisu raspisivale referendume.