Ova dva sektora imaju najbrži rast plaća

No to je tek nominalni rast plaća, jer je dio povišice »pojela« inflacija, pa su zaposleni u zdravstvu realno u lipnju ove godine imali 9,3 posto veće plaće nego lani u istom mjesecu. Tako je zdravstvo zabilježilo dvostruko veći realni rast plaća od nacionalnog prosjeka, jer je prema podacima Državnog zavoda za statistiku prosječna hrvatska neto plaća u lipnju bila realno veća za 4,5 posto u odnosu na isti mjesec prošle godine. Prosječna je neto plaća u Hrvatskoj u lipnju bila 1.150 eura, a ona u zdravstvu je iznosila 1.437 eura. Iako su plaće u zdravstvu u odnosu na prošlogodišnje lipanjske rasle najviše, nisu to najveće prosječne plaće u državi, one su, kao i obično, ostvarene u djelatnosti zračnog prometa i iznosile su 1.943 eura, piše Novi list.

Iznadprosječni rast plaća u zdravstvu pokazuje da je na lipanjsko povećanje prosječne nacionalne neto plaće umnogome utjecala država odlukom da u lipnju poveća plaće u javnom sektoru za 100, 80 i 60 eura, s tim da su najviše rasle one najniže plaće. Tome je prethodio i dogovor Vlade i liječnika o desetpostotnom povećanju njihovih plaća, pa zbog toga zdravstvo i odskače od ostalih djelatnosti u javnom sektoru. Tako je, primjerice, prosječna neto plaća u obrazovanju u lipnju bila dvjestotinjak eura manja nego u zdravstvu, pa su u prosvjeti imali prosječnu neto plaću 1.239 eura i ona je nominalno porasla za 12,9 posto, ali je inflacija učinila da njezin realni rast bude 4,9 posto. Novinari su jučer u Ateni zatražili komentar od premijera Andreja Plenkovića i na rast plaća, ali i na činjenicu da ga je dobrim dijelom pojela inflacija te da se za jesen dodatno najavljuje rast cijena hrane, pa iako je kazao da će te teme komentirati u idućim danima, premijer je poslao zanimljivu poruku. Podsjetio je da je Vlada svojim odlukama uspjela zaštititi i domaće gospodarstvo od rasta cijena energenata, pa bi oni koji podižu ili najavljuju podizanje cijena to trebali objasniti svojim potrošačima.

- Sve su skupine dobile potporu Vlade, ovo je vrijeme ozbiljnih odluka i nije dobro da imamo samogeneriranu inflaciju, jer ona sada očito dolazi od domaćih subjekata, ne iz vanjskog utjecaja, poručio je premijer.

Uključivanje dodatka u plaće u javnom sektoru možda je imalo dominantan utjecaj na rast prosječne plaće u lipnju, ali nije to jedina odluka države koje je utjecala na to da u ovoj godini plaće rastu. Vlada je za više od deset posto odlučila povećati i minimalnu plaću koja od početka godine iznosi 560 eura.

Naravno nisu plaće rasle samo u javnom sektoru, dizali su plaće, i to snažno, posebice početkom godine i privatni poduzetnici, pa je iza zdravstva drugi najveći rast plaća zabilježen u građevinarstvu, gdje su neto plaće nominalno rasle 15,2 posto, dok je njihov realni rast oko sedam posto. Ipak, prosječna plaća u građevinarstvu od 942 eura i dalje je 18 posto manja od nacionalnog prosjeka, iako je riječ o djelatnosti kojoj najviše nedostaje radnika i koja je u ovoj godini dobila najviše, više od 40 tisuća dozvola za strane radnike. Isto je i u djelatnosti smještaja i pripreme i posluživanja hrane, gdje je prosječna neto plaća šest eura veća nego u građevinarstvu. Ta je djelatnost druga najveća po broju radnih dozvola za strance.

I građevinarstvo i turizam, pokazuju podaci DZS-a, još uvijek imaju prosječnu plaću koja je za pedesetak eura manja od medijalne plaće koja je za lipanj iznosila 991 euro. To znači da zaposleni u te dvije djelatnosti još uvijek spadaju u onu polovinu hrvatskih radnika koji zarađuju manje od medijalne plaće. Čak 30 posto hrvatskih radnika i dalje zarađuje manje od 800 eura mjesečno, a njihovu će poziciju od početka sljedeće godine država pokušati popraviti prvenstveno izmjenama u mirovinskom osiguranju, jer je odlučila baš tim radnicima plaćati dio mirovinskih doprinosa, kako bi na osnovu svoje bruto plaće do 1.300 eura mogli imati nešto veće neto plaće.

Ostali će imati tek sitno povećanje zato što država povećava neoporeziv dio, odnosno osobni odbitak s 530,9 na 560 eura, ali to će donijeti doista neznatan rast plaća. Hoće li on biti ipak nešto veći ovisit će o odlukama gradova, jer Vlada predlaže ukidanje prireza i daje mogućnost gradovima da u određenom rasponu propišu stope poreza na dohodak i tako utječu na plaće. lako je moguće da će gradovi u tom slučaju donositi različite odluke, pa će, primjerice, nastavnici u Rijeci, Puli, Zadru, Zagrebu ili Splitu za isti posao imati različite plaće.

Nominalno značajan rast bruto plaća od 14,1 posto, koji se u početku godine uglavnom dogodio zahvaljujući privatnom sektoru ne prelijeva se jednako snažno i na rast neto plaća, što znači da je dio građana izgubio to povećanje jer je ušao u razred veće stope poreza na dohodak, pa bi država u sljedećem koraku možda mogla razmišljati i o promjeni razreda u porezu na dohodak i to bi možda utjecalo više na rast plaća nego ukidanje prireza koje se u konačnici i ne mora preliti na plaće zaposlenih. U gradovima koji nemaju prirez ta odluka neće donijeti ništa veće plaće. Lokalne vlasti u općinama i gradovima bez prireza, sve i da žele i da imaju prostora u svojim proračunima, stope poreza na dohodak ne mogu smanjivati ispod sadašnjih jer su to one koje je Vlada odredila kao najniže.