Stoti rođendan Henryja Kissingera

Nakon posjeta palači Versailles kod Pariza 1970-ih, novinari su pitali Henryja Kissingera kako je to u veličanstvenoj Dvorani zrcala, na što je on odgovorio kako je "divno" jer je "okružen genijima".

Za pristaše, Henry Kissinger je doista diplomatski genij koji nastavlja vladati umijećem razlučivanja politički ostvarivog kao nitko drugi. Za kritičare, on je ratni zločinac. Za većinu, on i njegova politička ostavština su negdje između tih ekstrema.

Tijekom Kissingerova vremena, najprije kao savjetnik za vanjsku politiku, a kasnije kao ministar vanjskih poslova predsjednika Richarda Nixona i Geralda Forda, pridonio je okončanju Vijetnamskog rata, početak procesa razoružanja sa Sovjetskim Savezom, otvaranju američkih odnosa s Kinom, rušenju demokratski izabranih čelnika i prekrajanju granica nekoliko zemalja. Nakon odlaska s dužnosti, nastavio je nuditi "geopolitičko savjetovanje" brojnim nepoznatim međunarodnim čelnicima sa svojom konzultantskom tvrtkom Kissinger Associates.

Čak i 100 godina nakon što je rođen kao Heinz Alfred Kissinger u židovskoj obitelji u bavarskom gradu Fürthu, Kissinger se smatra međunarodnim vanjskopolitičkim teškašem i doprinosi svojim pogledima na geopolitička pitanja.

Nedavno je supotpisao pismo u kojem upozorava na opasnosti koje umjetna inteligencija predstavlja za svijet. Stavljajući umjetnu inteligenciju u istu ligu kao i opasnost od nuklearnog oružja, upozorava svoje mlađe vršnjake da je to "potpuno novi problem". Prilično upozorenje od čovjeka koji je sve vidio.

Kod invazije Rusije na Ukrajinu, Kissinger je izazvao srdžbu pozivajući na sporazumni mir još u studenom prošle godine. Njegov poziv došao je u trenutku kada su zapadni saveznici Ukrajine tek počeli sustavno povećavati svoju vojnu pomoć Kijevu.

Iako je Kissinger tvrdio da su skori razgovori nužni kako bi se izbjegao još jedan razorni svjetski rat, Kijev ga je optužio za "udovoljavanje agresoru".

Ken Lieberthal, koji je radio s Kissingerom u nekoliko navrata tijekom proteklih desetljeća, rekao je da stogodišnjak ima "jasan pogled na ono što treba učiniti" i "kako doći odavde do tamo". Kissingerov pristup zahtijeva "nesentimentalnu procjenu sposobnosti", objasnio je Lieberthal. Predani zagovornik Realpolitika, sam Kissinger opisao je svoje razmišljanje o sukobu na još jednostavniji način: "cilj opravdava sredstva".

Ukrajinske kritike ne ostavljaju dojam na Kissingera. Kada je riječ o suočavanju s Rusijom, Kissinger -koji stoji iza američke politike razoružanja 70-ih, može ukazati na to da je i on osobno bio na rubu rata sa samom Rusijom. Kasnije je opisao detente kao "strategiju za vođenje sukoba sa Sovjetskim Savezom" koja je objema stranama kupila vrijeme za diplomaciju i izbjegavanje vrućeg sukoba.

U rijetkoj promjeni mišljenja, sada podupire buduće članstvo Ukrajine u NATO-u nakon što je zaključio da "ideja neutralne Ukrajine u tim uvjetima" "više nije smislena".

Ali njegova spremnost da vidi načela međunarodnog prava i ljudskih prava ne kao najvažnija, već jednostavno jedan čimbenik u njegovim političkim jednadžbama, zagovornike ljudskih prava širom svijeta dovodi na rubu bijesa čim čuju njegovo ime. Američki senator Bernie Sanders, čelnik američke političke ljevice, rekao je da je "ponosan što može reći kako Henry Kissinger nije moj prijatelj" nazivajući ga "najdestruktivnijim ministrom vanjskih poslova u modernoj povijesti" zbog njegove politike u Aziji 1970-ih.

Kissinger je opisao svoje često kontroverzno stajalište o strateškom vodstvu kao "prelaženje užeta" koje je "razapeto između relativne izvjesnosti prošlosti i nejasnoća budućnosti".

Kissinger je opširno pisao o svom procesu donošenja odluka. U njemu je u početku krio od javnosti američko bombardiranje Kambodže. SAD je namjeravao pobijediti tamošnji Viet Cong, ali je na kraju omogućio smrtonosni uspon Crvenih Kmera, za koje se procjenjuje kako su pogubili više od 2 milijuna ljudi. Cilj mu je bio osigurati prekid vatre koji će okončati Vijetnamski rat.I on i njegov sjevernovijetnamski kolega Le Duc Tho dobili su Nobelovu nagradu za mir za svoj plan. Samo je Kissinger prihvatio nagradu, ali ju je pokušao vratiti kad je pokušaj dogovornog mira spektakularno propao padom Sajgona. Odluke koje je donio koštale su desetke tisuća života u Vijetnamu, Kambodži i susjednom Laosu.

Kad god se Kissinger obraća javnosti, kao što to čini sve do današnjih dana, nema sumnje kako je svjestan, ali i nema bojazni od teških posljedica koje neko djelo nosi. Dokumenti Državnog arhiva iz 70-ih, objavljeni 40 godina kasnije, dokazali su da je nagnao Nixona svrgnuti demokratski izabranog predsjednika Salvadora Allendea 1973. jer je smatrao da "primjer Čilea može biti poguban" za američki interes u regiji. Time je Kissinger učinkovito omogućio uspon čileanskog diktatora Augusta Pinocheta čija je vlada ubila i mučila tisuće ljudi.

Prema Lieberthalu, Kissinger je bio potaknut računicom kako će "dominacija jedne zemlje proizvesti napore drugih". Kako bi se izbjegla nestabilnost koja bi mogla proizvesti takva lančana reakcija navelo je Kissingera da posreduje u Nixonovom povijesnom priznanju Kine 1972. godine, politici koja i dalje veže SAD na obvezu kako je "Tajvan dio Kine".

Napetosti koje se trenutno odvijaju u Tajvanskom tjesnacu i strah od rata za Tajvan označavaju trajanje Kissingerovog američkog vanjskopolitičkog utjecaja od 70-ih pa sve do danas. Kissinger može tvrditi da je prepoznao put Kine prema globalnoj supersili i sistemskom suparniku desetljećima prije većine svojih suvremenika.

Dok Kissinger u subotu slavi 100. rođendan, političari i znanstvenici diljem svijeta nastavit će raspravljati o važnosti i utjecaju na politiku koju strastveno zagovara američka legenda čiji engleski izgovor i dalje otkriva svoje njemačke korijene.