Rusi blizu zauzimanja Bahmuta, ali cijena bi mogla biti previsoka

Ukrajinska obrana u istočnom gradu Bahmutu i oko njega stisnuta je kombinacijom intenzivne artiljerijske, minobacačke vatre i zračnih napada te značajnim angažmanom kopnenih snaga, kako ruskih redovnih tako i boraca privatne vojne tvrtke Wagner.

Ako i kada Bahmut padne, moglo bi biti primamljivo pitati se poboljšavaju li se ruske snage, učeći iz popisa grešaka koje su do sada učinile u ovom sukobu i konačno iskorištavajući svoju nadmoć u broju i vatrenoj moći.

Odgovor: vjerojatno ne.

Mick Ryan, bivši australski general i autor biltena WarInTheFuture, kaže da bi "ukrajinske oružane snage mogle odlučiti da su postigle sve što su mogle ostajući na svojim obrambenim lokacijama oko Bakhmuta, te da je očuvanje snaga za bitke koje slijede važnije .”

Ali ukrajinsko povlačenje ne znači katastrofu ako se provede na uredan način. "To treba tretirati kao rutinsku taktiku, a ne kao vjesnika katastrofe", kaže Ryan za CNN.

Ukrajinci su iskoristili Bakhmut za nanošenje golemih gubitaka napadačkoj sili: prema nekim procjenama u omjeru 7:1. Dolazi trenutak kada je pametnije povući se nego trpjeti rastuće gubitke i štetan udarac moralu gledajući predaju stotina, a možda i tisuća opkoljenih ukrajinskih vojnika.

Za Ukrajince je taj trenutak kritičan.

Ali za Ruse, zauzimanje Bakhmuta ne bi promijenilo temeljne nedostatke u njihovoj kampanji.

Bitka za Bakhmut do neke mjere sugerira da Rusi mijenjaju svoj način ratovanja, ili barem pokušavaju to učiniti.

I dalje se oslanjaju na masivnu baražnu neizravnu vatru (topništvo i haubice, rakete, zračno bombardiranje) kako bi usitnili obrambene položaje. To je bila taktika u gradovima Mariupol, Severodonetsk i Lysychansk prošle godine. Ukratko: ne ostavljajte ništa što se može braniti.

Da se prisjetimo riječi maršala Georgija Žukova iz Staljinove ere: "Što dulje bitka traje, to ćemo više sile morati upotrijebiti."

Ali takva uporna vatra zahtijeva učinkovit logistički lanac. Ruske snage još uvijek se bore po tom pitanju.

Krvava završnica u Mariupolu i drugim gradovima snimljena prošle godine na kraju je uključivala muškarce koji su napredovali ulicu po ulicu. Ali rijetko su to bili ruski regularni vojnici, češće čečenske postrojbe, milicija iz samoproglašenih republika Lugansk i Donjeck i mali broj Wagnerovih operativaca.

I često su se selili na teritorije koje su već bile napuštene.

Kampanja za zauzimanje Soledara u siječnju i sada obližnjeg Bakhmuta bila je izvan istog plana, ali s jednom značajnom i jezivom iznimkom: valovi pješaštva koje je regrutirala Wagnerova skupina Jevgenija Prigožina poslani da preplave ukrajinsku obranu.

Prigožin je djelovao jednostrano kako bi osramotio rusku vojsku i spržio vlastiti ugled. Wagnerovi borci koje su Ukrajinci zarobili rekli su za CNN da nisu imali gotovo nikakvu koordinaciju s regularnim ruskim snagama, osim topničke potpore, jer su u svojim stotinama i tisućama poslani naprijed na ukrajinsku vatrenu liniju.