Lukašenko pomaže Putinu i jača svoju poziciju

Htio je ići u Moskvu, ali na kraju je ispao Minsk. Plaćenici šefa „Wagnera" Jevgenija Prigožina već su bili na 200 kilometara od glavnog grada Rusije kada je bjeloruska predsjednička administracija izvijestila da je Prigožin „prihvatio prijedlog bjeloruskog predsjednika Aleksandra Lukašenka da zaustavi kretanje naoružanih osoba Wagnera na teritoriju Rusije i poduzme daljnje korake za deeskalaciju napetosti." Prigožin je navodno već otišao iz Rusije u Minsk, pobuna je okončana.

Odjednom je sada Aleksandar Lukašenko taj onaj koji je spasio Putina od destabilizacije Rusije u jeku rata protiv Ukrajine. „Zahvalni smo bjeloruskom predsjedniku na njegovim naporima", rekao je glasnogovornik Kremlja Peskov. Ruski TV komentator je to izrazio otvorenije: Lukašenko „zaslužuje spomenik na najboljem mjestu u Moskvi". Ali kako je do toga došlo i kakvu će ulogu Bjelorusija imati u bliskoj budućnosti?

Tijekom pobune postalo je očito da će Lukašenko stati uz Putina. Dvojica šefova država telefonirali su najmanje dva puta tog dana. Kaže se da je Lukašenko ponudio Putinu svoje posredovanje jer Prigožina osobno poznaje 20 godina. Istodobno, bjelorusko Vijeće sigurnosti izjavilo je da Bjelorusija „jest i da će ostati saveznik Rusije" te da je svaki sukob unutar Rusije „dar za kolektivni Zapad".

„Lukašenku je u interesu spriječiti veliku krizu u Rusiji", objašnjava Yauheni Preehrman, direktor Vijeća za međunarodne odnose Minskog dijaloga. Vlada u Minsku vrlo je zabrinuta da bi se borbe u Ukrajini mogle proširiti na bjeloruski teritorij, rekao je on u intervju za DW.

Da strah nije neutemeljen pokazao je i apel Lukašenkovih protivnika iz „pukovnije Kalinouski". Nju čine bjeloruski dobrovoljci koji se bore na strani ukrajinske vojske protiv Rusije. Oni su u videu tijekom Prigožinove pobune rekli da su spremni iskoristiti priliku i uskoro vojno „osloboditi Bjelorusiju od diktature i okupacije". „Lukašenkov interes je spriječiti da se tako nešto dogodi", kaže politolog Preehrman.

Iako su Bjelorusija i Rusija od 1999. ugovorno ujedinjene, Lukašenko je u prošlosti ipak pokušavao zadržati određeni stupanj autonomije od Putina. Njihova je veza uvijek bila prilično burna, s puno uspona i padova, kaže Preherman.

Ali najkasnije od ljeta 2020. Lukašenko je potpuno ovisan o Putinu. Tada, nakon lažiranih predsjedničkih izbora, Lukašenko se suočio s velikim narodnim prosvjedima. Stotine tisuća ljudi su na ulicama tražili ostavku. No, Kremlj je stao uz Lukašenka kreditima i najavom moguće intervencije. Lukašenko je brutalno ugušio demokratske prosvjede. Vođe su uhićene ili prisiljene na egzil.

Belarus Präsident Lukaschenko bei TruppenbesuchBelarus Präsident Lukaschenko bei Truppenbesuch
Lukašenko u posjeti vazdušnim snagama Bjelorusije u maju ove godineFoto: Belarus' Presidential Press Office/AP/picture alliance
No sada su Putin i Lukašenko zamijenili uloge, kaže bjeloruska aktivistica za ljudska prava Olga Karač, čelnica organizacije „Naša kuća": „Lukašenko je ranije bio u ulozi molitelja koji ne može uspostaviti red u vlastitoj državi. (...) Sada se Putin našao u situaciji u kojoj je red mogao biti uspostavljen samo uz pomoć izvana", rekla je ona za DW.

Karač smatra da će bjeloruski vladar od toga imati koristi i na unutarnjem planu. Posljednjih mjeseci se dosta nagađalo o navodno lošem zdravstvenom stanju 68-godišnjeg Lukašenka. Sada, međutim, „njegov autoritet raste, posebno u bjeloruskom sigurnosnom aparatu", kaže Karač. To će vjerojatno oslabiti i bjelorusku opoziciju.

Tijekom ruske agresije na Ukrajinu, Lukašenko je politički podržavao Putina i dozvoljavao da ruska vojska s njegovog teritorija raketira Ukrajinu. Nedavno su mnogi stručnjaci protumačili rusku najavu da će postaviti taktičko nuklearno oružje u Bjelorusiji kao znak daljnje podređenosti „vazala".

Sada bi Lukašenko mogao ojačati i imati veći utjecaj na Rusiju, smatra Yauheni Preherman: „Njegova će uloga u ruskoj unutarnjoj i vanjskoj politici sada porasti. Mislim da se to neće svidjeti mnogima u Kremlju", kaže ovaj politolog.

Malo se zna o vezi Lukašenka i Prigožina. No, i bjeloruski predsjednik je u prošlosti imao neugodne iskustva s grupom „Wagner". U srpnju 2020., uoči spornih predsjedničkih izbora, 33 navodna Wagnerova plaćenika uhićena su u blizini Minska, pod optužbom da su pripremali „provokacije" uoči izbora. Kasnije se pokazalo da je njihovo uhićenje možda bio rezultat operacije ukrajinske tajne službe. Nakon dva tjedna, oni su pušteni i protjerani u Rusiju.

Zasad nisu poznati gotovo nikakvi detalji o sporazumu između Lukašenka i Prigožina. Prije svega nije jasno hoće li ostati u Minsku kada tamo stigne, ili će krenuti dalje u inozemstvo. Nakon iskustva sa zbivanjima u Rusiji, Lukašenko će sada pažljivo paziti na šefa plaćenika: „Prigožin se neće moći etablirati u Bjelorusiji kao što je uspio u Rusiji", kaže politolog Preehrman.

Unatoč očito ojačanoj ulozi će Lukašenko, sankcioniran od strane Zapada, i u budućnosti ostati ovisan o Rusiji. Bjelorusija je „ovisna o razvoju ruskog režima. A on je sada doživio najteži politički udarac u posljednjim desetljećima. Ovom pobunom su razotkriveni svi razmjeri krhkosti sistema, kaosa i unutarnjih napetosti", piše bjeloruski politolog Artem Schraibmann na portal „Zerkalo".

Lukašenkova najveća prednost nakon pregovora mogla bi biti to što će se ponovno profilirati kao važan sugovornik u regiji. Dan nakon neuspjele pobune u Rusiji, tajnik ukrajinskog Vijeća sigurnosti Oleksij Danilov napisao je da Lukašenkovo sudjelovanje u pregovorima između Rusije i Ukrajine „nije isključeno".