Izrael najavio udare na sva iranska nuklearna postrojenja, šef IAEA upozorava na tragične posljedice

Ta su mjesta strateški važna jer sadrže napredne centrifuge koje omogućuju obogaćivanje urana, a taj je proces ključan za proizvodnju goriva za nuklearne elektrane, ali i za razvoj potencijalnog nuklearnog oružja, piše Euronews.

U napadu na postrojenje u Natanzu, izraelske snage potpuno su uništile nadzemnu infrastrukturu, a podzemne operacije ozbiljno su oštećene. Prema riječima generalnog direktora Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), Rafaela Mariana Grossija, nakon napada je otkrivena i određena razina kemijske i radiološke kontaminacije u objektu, iako razine zračenja izvan njega ostaju u normalnim granicama.

Zašto su ove lokacije važne?

Iranska nuklearna postrojenja poput onih u Natanzu i Fordu koriste se za obogaćivanje urana, što je proces kojim se povećava udio izotopa uran-235, ključnog za nuklearnu fisiju. Prirodni uran sadrži tek 0,7 posto urana 235, a za civilne nuklearne reaktore koristi se onaj obogaćen od tri do pet posto. Za proizvodnju nuklearnog oružja, međutim, potrebno je obogaćenje od oko 90 posto, objavio je BBC.

Prema IAEA-i, Iran je do sada uspio obogatiti uran do razine od približno 60 posto, što ga stavlja opasno blizu granice potrebne za izradu nuklearne bombe.

Fordo – gotovo neuništiv bunker

Posebno zabrinjavajuće je postrojenje Fordo, smješteno duboko u planinama sjevernog Irana. S obzirom na njegovu dubinu i strukturalnu otpornost, za uništenje bi bile potrebne takozvane 'bunker buster' bombe, kakve posjeduju samo Sjedinjene Američke Države. Američki predsjednik Donald Trump u jednom je trenutku razmatrao takvu opciju, što dodatno ilustrira to koliko je Fordo geostrateški značajan.

Međunarodna agencija za atomsku energiju opisala je napade na iranska nuklearna postrojenja kao 'duboko zabrinjavajuće', upozoravajući da bi eskalacija mogla dovesti do ispuštanja radioaktivnog materijala s ozbiljnim posljedicama za ljude i okoliš.

Profesor Paddy Regan, fizičar sa Sveučilišta Surrey, objašnjava da se proces obogaćivanja temelji na korištenju centrifuga koje razdvajaju teži izotop uranij-238 od lakšeg uranija 235. Taj proces ne uključuje nuklearnu reakciju kakva se događa u reaktorima ili bombama, što znači da potencijalna eksplozija u tim objektima ne bi izazvala nuklearnu katastrofu poput onih u Černobilu ili Fukushimi.

Moguće posljedice

Prema profesoru Jimu Smithu sa Sveučilišta u Portsmouthu, koji je proučavao posljedice černobilske katastrofe, ni visoko obogaćeni uran nije osobito intenzivan izvor zračenja. 'Zračenje se zapravo ne širi daleko, a problem ne bi bio u samom uranu, već u takozvanim produktima fisije – radioaktivnim izotopima poput cezija, stroncija i joda, koji se stvaraju tek kada dođe do nuklearne reakcije.'