Na početku emisije je rekao da je jako dugo imao grižnju savjesti jer nije branio Hrvatsku "s puškom u ruci".
- Što sam otpratio veliki broj svojih vršnjaka iz Pariza koji su otišli kao dobrovoljci u rat. 23 muškarca i tri cure i moj rođak Damir Grbin u Salima na Dugom otoku je također poginuo u operaciji Maslenici. I to su stvari koje vas jednostavno obilježe. Ja sam imao potrebu, na način na koji sam mogao dati svoj obol i mislim da koliko god dugo radili na tome nikad se nećemo dovoljno odužiti onima koji su dali sve za Hrvatsku, koji su proveli te najteže dane. I sav rad koji mi možemo pružiti i dati je neusporediv s onim što su oni dali. I to mi je svakodnevna motivacija, kazao je.
Objasnio je što je mislio kad je rekao da nam u borbi protiv pandemije nijedna mjera neće pomoći ako se svatko ponaosob ne počne odgovorno ponašati.
- Virus se širi na tri moguća načina. Fizičkim kontaktom, od čega se branimo fizičkom distancom. Drugi način je kapljični prijenos, od čega se štitimo maskama i također fizičkim odmakom. Treći način je aerosol - to su puno manje kapljice koje prolaze kroz masku i maska nas od toga djelomično štiti te otvoreni prozori i prozračivanje prostora. Te tri stvari ne može nijedna mjera države osigurati ako se na razini svakog od nas, ponaosob, ne budemo toga pridržavali, istaknuo je.
- Ovdje je jako važno donositi mjere na razini države koje će osigurati da nemamo velikih okupljanja na kojima se širi epidemija. Međutim isto tako netko može reći da, ali 500 ljudi koji su se okupili na jednom mjestu i udaljeni su dva metra i ne miču se nema šanse da će virus skočiti s jedne osobe na drugu. No ako vi to ograničite na 10 ljudi i tih 10 ljudi ne nosi masku, grli se, ljubi se, rukuje se - svi će se zaraziti ako je jedan zaražen. Sve se na kraju svodi na osobnu odgovornost. I treba jako dobro kombinirati jedno i drugo. Dakle ovo je borba i države i društva, ne samo države, istaknuo je.
- Jako je važno da ljudi shvate da je ovo zajednička borba - i mjera koje će donijeti država i osobne odgovornosti. Najlakše je državi donijeti "lockdown", sve zatvoriti, zadužiti se i onda 10 godina da svi to otplaćujemo s vrlo umjerenim učinkom, ako se pritom mi pojedinci ne budemo odgovorno ponašali. Zbog toga kažem da je jako važno balansirati jer ovo nije sprint.
