Deset mjera kojima Kina uspješno suzbija epidemiju

Svih 25 preostalih kineskih provincija, uključujući najveće gradove poput Pekinga, Šangaja, Guangzhoua, Shenzhena, Xiana, Chengdua, Chongqinga i mnogih drugih nastavljaju sa normalnim životima, ali disciplinirano slijedeći mjere kojima podižu svjesnost i smanjuju mogućnosti prenošenja zaraze:

1. Opsežno i detaljno izvještavanje o zarazama na dnevnoj bazi, gdje se svaki pojedinačni slučajevi detaljno opisuju, ali bez iznošenja imena. Lokalitet zaražene osobe, kretanje osobe u prethodnih nekoliko dana, vjerojatno mjesto gdje je pojedinac pokupio zarazu.

2. Stroga kontrola ulaznih točaka u zemlju, gradove i sela, uz neposrednu karantenu. Svaki putnik koji ulazi u Kinu mora proći kroz nekoliko kontrolnih mjerenja temperature. Svaka osoba koja zabilježi iznad 37.3 stupnja se izdvaja radi detaljnijeg pregleda. Prostori aerodroma, te željezničkih i autobusnih kolodvora već na ulazu provjeravaju temperaturu svakome koji ulazi u zatvorene prostore, te onemogućavaju ulazak i izdvajaju one kojima je temperatura povišena.

3. Svi zatvoreni prostori koji okupljaju veći broj ljudi imaju na ulazu kontrolna mjesta za mjerenje temperature. Odnosi se to na poslovne zgrade, šoping centre, prostore sveučilišta i škola, itd. Nikome sa povišenom temperaturom nije dopušten ulazak.

4. Liječenje je koncentrirano u predodređenim medicinskim centrima u svakom gradu. Opće bolnice ne zadržavaju niti liječe pacijente pod sumnjom zaraze korona-virusom. Specijalizirani medicinski centri koncentriraju stručne liječnike, dijagnostičke uređaje, potrebnu medicinsku i zaštitnu opremu na jednom mjestu. Npr. zaražene osobe u okolici Wuhana će biti odmah transferirane u sami Wuhan na liječenje. Zaraženi pacijenti imaju online pristup psiholozima da im pomognu u nošenju sa situacijom.

5. Istražiteljski timovi lociraju izvore zaraze za svakog pacijenta i testiraju one s kojima su bili u kontaktu.

6. Svaka osoba mora nositi masku u javnom prostoru, ne samo radi bolje zaštite samoga sebe, već da umanji mogućnost prenošenja potencijalne bolesti drugima (kašalj, kihanje, itd.). Onaj tko ne nosi masku se smatra da ne poštuje osobe oko sebe.

7. Smanjivanje fizičkih kontakta među stanovnicima ukoliko nije neophodno. Mjesta koja okupljaju veći broj ljudi, zabave i druženja na otvorenom se ne prakticiraju. Lokalni policajci rastjeruju ovakve prakse. Čajanke, kafići, kinodvorane, karaoke centri i restorani su uglavnom zatvoreni za okupljanja ljudi. Kafići i restorani isključivo uzimaju narudžbe koji se onda osobno ili preko dostavljača preuzimaju.

8. Država je aktivno preuzela odgovornost za prevenciju. Plaća troškove dijagnostike i liječenja. Subvencionira proizvodnju potrebne medicinske opreme, maski, zaštitnih odijela. Sve firme u srodnim proizvodnim djelatnostima su preorijentirane na proizvodnju potrebne opreme. Granične procedure za uvozne proizvode iz te kategorije su maksimalno pojednostavljene. Međunarodna zajednica se pravodobno izvještava i traži suradnja. Kina već i sama vraća uslugu slanjem medicinskih timova u Koreju, Japan i Iran.

9. Angažman zajednice je prepoznat kao ključan. Država je zamolila za strogu disciplinu i strpljenje, te je to od svojega građanstva i dobila. Većina kineskog stanovništva živi u zgradama, ili seoskim zajednicama koje su preuzele ulogu kontrole situacije u svojim lokalnim mjestima. Kontroliraju se ulasci u zgrade i sela na frekventnim mjestima, svaki strani dolazak se evidentira i radi kontrola temperature.

10. Prilagodba firmi i poslovnih zajednica novim mjerama. Tvornice i firme su maksimalno odgađale početak rada nakon praznika, a sada aktivno provode zaštitne mjere na radnim mjestima. Ne održavaju se fizički sastanci u većim grupama ljudi, potiče se telefoniranje i konferencijski pozivi. Svatko tko može, radi od kuće. Tvornice rade u kontroliranim uvjetima, sa svim dostupnim mjerama zaštite, u maske ili odijelima. Prostori se učestalo dezinficiraju.