Hanfa otkrila nz nepravilnosti poslovanja banaka kod nadzora osiguranja kredita

Hanfa je utvrdila da građani nisu bili pravilno upoznati s uvjetima osiguranja koji ograničavaju ili isključuju odgovornost osiguravatelja, odnosno razlozima zbog kojih ne mogu računati na to da će osiguranje plaćati njihove rate kad se nađu u nevolji.

Uz to utvrđeno je i da su osiguravatelji i banke koje su zapravo prodavale ta osiguranja, odnosno bile su distributeri, zadržali najveći dio premije. Banke su svoje usluge običnog distributera naplaćivale od 30 do 90 posto vrijednosti premije, piše Novi list

U svom nadzoru Hanfa se može baviti isključivo radom osiguravajućih društava, ali za ponašanje banaka i u ovom dijelu njihova poslovanja zadužena je Hrvatska narodna banka (HNB) pa smo kod tog regulatora potražili odgovore na pitanja jesu li se banke ponašale u skladu s pravilima.

S obzirom na visoki udio provizije koju su banke naplaćivale za prodaju polica (od 30 do 90 posto), iako i Hanfa napominje da je njihov trošak u tom poslu mali, zanimalo nas je li to određeni prikriveni trošak kredita, odnosno jesu li banke kod prikazivanja efektivne kamate, koja mora uključivati sve troškove kredita, sakrile trošak osiguranja naplate kredita.

– Što se tiče dijela upita jesu li visoke provizije banaka od prodaje proizvoda osiguranja »prikriveni trošak kredita«, želimo napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o naknadi (proviziji) koju osiguravajuće društvo plaća drugoj strani (u ovom slučaju banci) za posao posredovanja u prodaji osiguranja.

Predmetna naknada ne predstavlja trošak za potrošača prilikom ugovaranja kredita. Ako je prilikom ugovaranja kredita polica osiguranja bila obavezna uz konkretan kredit, tada se visina premije osiguranja koju plaća potrošač mora uključiti u ukupne troškove kredita, a za potrebe izračuna efektivne kamatne stope, poručili su iz Hrvatske narodne banke.

Dakle, ako su banke uvjetovale podizanje gotovinskog ili primjerice kredita za kupnju automobila sklapanjem police osiguranja kredita morale su navesti i premiju osiguranja u troškove kredita, odnosno u efektivnu kamatnu stopu, onu koju u konačnici kroz otplatu kredita plati svaki potrošač. U tom bi slučaju njihov proizvod bio manje privlačan.

No, u brojnim slučajevima banke nisu kao uvjet navodile policu osiguranja otplate kredita, ali građani nisu bez te police mogli do gotovinskih kredita ili primjerice kredita za kupnju automobila.

Uz to, u najmanju je ruku čudno da osiguravajuća društva bankama koje tek prodaju njihov proizvod nude naknadu od 30 do 90 posto premije, što je poprilično neisplativ posao ako imaju na umu da će u nekom trenutku određenom broju građana, koji su im uplaćivali police, morati plaćati rate kredita.

IZ HNB-a napominju da su već ranije proveli nadzor nad dijelom prodajnog procesa proizvoda osiguranja u bankama i o uočenim nedostacima upozorili banke te preporučili mjere za unapređenje procesa, a poručuju da će i dalje »nastaviti s praćenjem tržišnog ponašanja banaka i u ovom segmentu njihovog poslovanja«.

Iz HNB-a su nakon zaprimljenih pritužbi potrošača, koje su se uglavnom ticale statusa police osiguranja nakon prijevremene otplate kredita, proveli ispitivanje poslovnih praksi banaka koje se primjenjuju prilikom prodaje proizvoda osiguranja.

Utvrdili su neujednačeno poslovanje i tržišno ponašanje kreditnih institucija prilikom posredovanja u prodaji proizvoda osiguranja, pa su im 2021. godine slali i okružnicu u kojoj je ukazano na uočene dobre i loše prakse te je zatraženo poduzimanje aktivnosti kako bi se otklonile te loše prakse.

Među ostalima, tada je od svih banka zatraženo da informiraju potrošače o pravima koja mogu ostvariti u slučaju prijevremene otplate kredita, pa su banke klijentima pri podnošenju zahtjeva za prijevremenu otplatu kredita dužne dati pisanu informaciju o pravima koja proizlaze iz konkretne police osiguranja ugovorene uz kredit poput, primjerice, mogućnosti povrata dijela uplaćene premije.

Taj povrat, barem dijela premije, rijetko kome je uspio u slučaju prijevremene otplate kredita.