Zbog predloženih izmjena zakona izdavači razmatraju ukidanje on-line komentara

"Najveći problem izdavači vide u propisivanju odgovornosti izdavača za komentare i u izrazito rigidnim prekršajnim odredbama. Naime, po prvi se puta izrijekom propisuje odgovornost izdavača za komentare čitatelja što bi posljedično moglo dovesti do tužbi radi naknade štete neovisno o odredbama Zakona o medijima.

Prekršajne odredbe su jako proširene na više od 100 prekršaja i pritom nejasno definirane te prepuštene arbitrarnom tumačenju Agencije za elektroničke medije (AEM), a kazne su ogromne", ističe Boris Trupčević, predsjednik Udruge novinskih izdavača prije njegove najave napuštanja medijske industrije.

Dodaje i kako su kazne predviđene od 100.000 do milijun kuna te da je tekst prijedloga zakona sročen na način da sve može biti prekršaj. Dodatnim problemom ocjenjuje što se nabrajaju prekršaji koji su već predviđeni u Zakonu o medijima i drugim zakonima te se predviđa mogućnost višestrukog kažnjavanja za isti prekršaj. Naglašava kako proizlazi i da će većina oglašavanja moći biti kažnjiva prema ovom prijedlogu zakona jer su prekršajne odredbe preširoke.

"Svjesni smo obrazloženja zakonodavca da su spomenute odredbe i ranije postojale u zakonu, kao i da Agencija nije imala praksu izricati kazne, a pogotovo ne visoke kazne. No, kada se usvaja novi zakon, prirodno je da svi dionici preispituju čitav tekst zakona", kazao je Trupčević za Hinu. Dodao je i kako smatra da su prekršajne odredbe trebale biti jasnije definirane, a pritom posebno ističe odgovornost izdavača za komentare čitatelja.

Trupčević: Zakon pogoduje globalnim platformama

"Mi se protivimo toj odredbi jer smatramo da nas zaista stavlja u neravnopravni položaj u odnosu na globalne platforme koje takvu odgovornost nemaju. Zakon ih ne spominje, a i inače uživaju zaštitu američkih zakona koji jasno kaže da nisu odgovorne za sadržaje koji stavljaju njihovi korisnici. Pravni i financijski rizik potencijalnih tužbi je toliko velik da će sigurno neki izdavači pribjeći jednostavnom rješenju - ukidanju komentara", kazao je Trupčević. Dodao je i kako će time nastati situacija koja zapravo pogoduje globalnim platformama gdje će korisnici migrirati.

"Osim što će konačni rezultat biti da je zakon i poslovno pomogao globalnim platformama, realno je očekivati da takva odredba uopće neće riješiti ono zbog čega je i donesena - naprosto neće riješiti problem govora mržnje, radikalizacije, klevetanja i vrijeđanja ili pak plasiranja lažnih vijesti", ističe Trupčević.

Jedino što će se dogoditi je, kaže, da će taj problem biti izoliran na globalne platforme koje ga ni same godinama ne uspijevaju riješiti iako u odnosu na lokalne izdavače na raspolaganju imaju nemjerljivo veće resurse.

"Ukoliko zakonodavac ostaje ustrajan oko te odredbe, smatramo da je nužno definirati odgodu primjene od dvije godine. Prilagodba na tako definiranu odgovornost složen je, skup i zahtjevan posao za koji je potreban i novac i vrijeme. Bez odgode je ukidanje komentara vrlo izvjesno pa je stoga ona ključan zahtjev izdavača", zaključuje Trupčević.

S druge strane, prekršajne odredbe u prijedlogu novog Zakona o elektroničkim medijima za Hinu je prokomentirao i ravnatelj Agencije za elektroničke medije Josip Popovac.

"Ovaj konačni prijedlog zakona ocjenjujem dosta dobrim, a što se prekršajnih odredbi tiče one su samo nomotehnički sređene. Predviđenih slučajeva kažnjavanja je čak jedan manje", ističe Popovac dodajući kako su dosadašnja kažnjavanja nakladnika bila rijetka.

"Od 2016. do danas, brojkom i slovima, prema Zakonu o elektroničkim medijima, pokrenuto je samo dvanaest prekršajnih postupaka i jedan prema Zakonu o HRT-u. Nema tu arbitrarnosti, a na koncu - ocjenu o svemu ipak daje sud", ističe Popovac.

Kontroliranje sadržaja, ali i identiteta komentatora

Naglašava i kako agencija i regulatori imaju načelno stupnjevitosti. Vijeće za elektroničke medije prvo poziva nakladnika da se uskladi, ako nisu u pitanju veći prekršaji pa tek onda izriče opomenu, a tek onda prekršajni nalog kao zadnju mjeru. U načelu se uvijek ide s minimalnim zakonski propisanim iznosima za prekršaj, ističe.

"Ovo naše medijsko okružje je prilično usuglašeno sa zakonom i nismo imali potrebu posezanjem za prekršajnim sankcijama prema nakladnicima. To se riješi ili upozorenjem ili opomenom, ali vrlo rijetko se ide na prekršaj", kaže Popovac.

"Što se tiče regulacije komentara ispod tekstova na portalima, to je jedan novi oblik regulacije koji će sada provoditi širom Europske unije. Imamo dva modela. Jedan je kontroliranje sadržaja, a drugi je da se kontrolira identitet komentatora", kaže Popovac.

Primjerice, "engleski zakon predviđa da će svaki nakladnik morati registrirati osobe koje komentiraju i to s identifikacijskom ispravom te na zahtjev bilo kojeg tijela te iste podatke dostaviti tako da bi ta anonimnost bila anulirana".

S druge strane Popovac ističe da će to nakladnicima donijeti problem vođenja kartoteka, usklađenosti s općom odredbom o zaštiti osobnih podataka (GDPR), ali i cijeli niz povezanih problema.

"Pristup da se komentari korisnika uređuju, odnosno da se propuštaju s kontrolom sadržaja, u ovom je zakonu postavljen samo na govor mržnje. Govora mržnje je puno, ali je puno nepristojnih i divljačkih komentara i međusobnih prepucavanja i prizemne komunikacije.

Je li moguće naći neko rješenje koje bi olakšalo i nakladnicima da se eskulpiraju od sankcija u nekom vremenu, mislim da se tu stvari mogu i dopuniti. Tako da nitko ne pati previše od toga, a da govor mržnje odstranimo", zaključuje Popovac.

Prava na slobodu izražavanja i zaštitu osobnosti

Različita tumačenja novinskih izdavača i AEM-a u odgovornosti za komentare čitatelja za Hinu je prokomentirala i odvjetnica i stručnjakinja za medijsko pravo Vesna Alaburić.

"O prekršajima odlučuju prekršajni sudovi, tako da tumačenja AEM-a neće biti presudna. Slažem se, međutim, da je nedopustivo da se kao prekršaj, sa zapriječenom minimalnom novčanom kaznom od 100.000 kuna i maksimalnom od milijun kuna, sankcionira objavljivanje medijskih sadržaja za koja netko procijeni da, primjerice, štete razvoju maloljetnika, interesima zaštite okoliša i slično", ističe Alaburić.

Dodaje i kako u svim predmetima koji se odnose na slobodu govora sudovi trebaju voditi računa, s jedne strane, o pravu na slobodu izražavanja, a s druge strane o pravu pojedinaca i institucija na zaštitu prava osobnosti kao i određenih općih društvenih vrijednosti.

"S obzirom da je nedavno Europski sud za ljudska prava u jednom hrvatskom predmetu naglasio kako je novčana satisfakcija od 50.000 kuna previsoka i da je dosudom tolikog iznosa hrvatski sud povrijedio pravo nakladnika na slobodu izražavanja, teško je i zamisliti da bi se minimalna prekršajna kazna od 100.000 kuna mogla smatrati primjerenom u demokratskom društvu", zaključuje Alaburić.

I predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko podsjeća da su Europski sud za ljudska prava i Ustavni sud utvrdili kriterije po kojima je nakladnik odgovoran za objavljene komentare.

"Ovaj represivni model mislim da neće ništa donijeti, a pogotovo ovako visoke kazne. Pitam tko će u ovoj krizi moći platiti 100.000 do milijun kuna kazne i po kojem će se to kriteriju usklađivati. Mi smo za to da mora postojati urednička odgovornost, ali ne možemo time riješiti problem govora mržnje koji u Hrvatskoj postoji već trideset godina i o kojem institucije šute", kazao je Zovko.