U ovom je trenutku ipak prerano ocjenjivati ozbiljnost tih iskaza i upuštati se u prognoze jer se o tome može relevantnije govoriti tek kad se uđe u fazu davanja obvezujućih ponuda. A dotad, trajat će još jedno određeno vrijeme. Možda tek mjesec ili dva, možda i dulje, ovisno o tome koliko potencijalni ulagač smatra da vrijedi i spreman je platiti da dođe do tih, blizu 55 posto udjela u pulskom brodogradilištu.
Kako Novi list doznaje od stečajnog upravitelja, trenutačno se »peglaju« zadnji detalji iz tender dokumentacije, a s obzirom na to da se radi o imovini velike vrijednosti, cijeli će se materijal još jednom staviti pred Skupštinu vjerovnika Uljanik brodogradilišta u stečaju. Prema najavama Lorisa Raka, to bi se trebalo dogoditi tijekom prve polovine listopada nakon čega bi se krenulo u raspis tendera.
Istovremeno s objavom samog natječaja, Loris Rak kaže da će se prema onim gospodarskim subjektima za koje se ocjenjuje da bi mogli imati interesa da uđu u vlasništvo nad pulskim brodogradilištem ići s obavijesnim pozivima, a o kojim je to tvrtkama riječ, također bi se trebalo više saznati na skorašnjoj Skupštini vjerovnika.
Prodaja većinskog poslovnog udjela u Uljanik Brodogradnji 1856 priprema se već duže vremena, a za potrebe unovčenja ove imovine iz stečajne mase Uljanik brodogradilišta napravljen je i poseban elaborat u kojem je procijenjeno da 54,77 posto udjela u novom pulskom škveru danas vrijedi 208,3 milijuna kuna. To je oko 60 posto iznad nominalne vrijednosti i iznosa s kojim je Uljanik brodogradilište u stečaju, prije nešto manje od dvije godine, dokapitalizirao Uljanik Brodogradnju 1856. Cijeli koncept nastavka brodograđevne djelatnosti u Puli zasnovan je na ideji da se šansa pruži tvrtki potpuno neopterećenoj starim dubiozama što je podržano u Banskim dvorima.
Taj se proces operacionalizirao na način da je nekadašnje Uljanik brodogradilište, koje je u proljeće 2019. godine završilo u stečaju, prenijelo sve pokretnine, zapravo sve ono što čini brodogradilište na pulskom Arsenalu – od dizalica, postrojenja, radnih strojeva, vozila, raznih uređaja i inventarne opreme – u temljeni kapital nove tvrtke. Ta imovina bila je procijenjena na iznos od 133,6 milijuna kuna, dok je država, kao razlučni vjerovnik, Uljanik Brodogradnju 1856 dokapitalizirala s preostalim vrijednim pokretninama na kojima su bile upisane hipoteke, i to u iznosu od 102 milijuna kuna.
Kao temeljni kapital svoj je ulog unio i Uljanik u stečaju, prijenosom koncesije na novo društvo.
