Prljava industrija traži pomoć

Od početka godina cijene emisije stakleničkih plinova su se udvostručile i na zajedničkoj europskoj burzi ETS probile rekord od 60 eura po toni.

Velik je to problem za europske proizvođače pa i pojedine tvrtke u Hrvatskoj poput Petrokemije, HEP-a, cementara, Ine te proizvođača automobilskih dijelova koji troše puno plina jer svi oni, ovisno o tome koliko zagađuju okoliš, moraju plaćati svojevrsni porez na zagađenje.

Tehnički se to rješava tako da svaka takva tvrtka zagađivač mora kupiti potreban broj emisijskih jedinica stakleničkih plinova, odnosno mora platiti za to što zagađuje prostor oko sebe.

Predsjednik uprave kutinske Petrokemije Davor Žmegač kaže da su prije četiri godine cijene tih emisija bile četiri do pet eura po toni, a u rujnu ove godine prešle su 60 eura.

Divljanje cijena emisija, uz znatan skok cijene struje i plina, izazvalo je veliku pomutnju među europskim proizvođačima, od kojih se očekuje da dodatno ulažu u svoje pogone kako bi smanjili zagađivanje, a istodobno moraju plaćati iznimno visoke iznose za te certifikate.

Hrvatska u europskim razmjerima nije velik zagađivač, godišnje proizvede oko 24 tisuće tona CO₂, Njemačka, na primjer, 900 tisuća tona, a Poljska, Italija i Francuska više od 400 tisuća tona, ali radi se o strateškim tvrtkama čiji se problemi prelijevaju na širok krug poduzetnika i građana kroz višu cijenu gnojiva, struje, benzina i slično.

Na tehničkoj razini, tvrtka zagađivač mora svake godine do travnja podmiriti sve emisije koje potroši za prethodnu godinu. Žmegač kaže da je Petrokemija ranije kupila dovoljno certifikata za ovogodišnju kvotu po cijenama koje su bile povoljnije, no sad treba kupovati ta prava za iduću godinu. Radi se o tvrtki koja godišnje treba 300.000 do 500.000 tona tih jedinica CO₂.

“Ovakvo kretanje cijena emisija može ugroziti opstojnost europske i hrvatske industrije”, kaže Žmegač. Poduzetnici su se stoga obratili za pomoć i nacionalnim vladama i Europskoj komisiji, donosi Večernji list.