Od ulaska turske grupacije Yildirim u vlasničku strukturu Petrokemije prije dvije godine, nadvila se neizvjesnost nad poslovanjem staroga kutinskog industrijalca, a posebice nakon nedavne objave Uprave da namjerava zatvoriti dva proizvodna postrojenja i otpustiti 160 radnika. Proizvodnja mineralnih gnojiva u Europi posljednjih godina nije konkurentna, a u slučaju Petrokemije za nastavak poslovanja nužna su i velika ulaganja radi zadržavanja okolišnih dozvola, koje su već istekle ili istječu. Iz Yildirima su dosad bili zatvoreni za komunikaciju o svojim planovima, no najnovije vijesti iz kutinske tvrtke ipak ulijevaju nadu u nastavak i razvoj poslovanja.
Hrvatski član Uprave Petrokemije Miroslav Skalicki potvrdio je Poslovnom dnevniku da se razmatra ulaganja u postrojenja za proizvodnju granulirane uree, ali i – proizvodnju amonijeva nitrata, iz kojega se proizvodi eksploziv. Petrokemija ima dugogodišnjeg iskustva u toj proizvodnji, uglavnom je korišten u gospodarsku svrhu, najčešće za poslove probijanja tunela i miniranja u rudnicima. No, geopolitičke prilike stvaraju sve veću potražnju za eksplozivom. U Petrokemiji tu vide svoju priliku…
“Geopolitička i energetska situacija definitivno stvaraju velike probleme radu, odnosno profitabilnosti Petrokemije, a to se prvenstveno odnosi na visoke cijene prirodnog plina tijekom zadnjih nekoliko godina”, ističe Skalicki, podsjećajući da je Petrokemija, kada je u punom pogonu, najveći industrijski potrošač prirodnog plina u Hrvatskoj, kojega koristi i kao sirovinu za proizvodnju amonijaka. Cijene plina posljednjih su godina velik problem u organiziranju proizvodnje, a ove godine nije se dogodilo da nakon zime i sezone grijanja cijene plina padnu. Razlozi su, kaže Skalicki, dijelom u relativno praznim podzemnim skladištima širom Europe, ali ponajviše zbog stalnih ratnih napetosti u nekoliko regija.
“Zadnjih nekoliko dana cijena na CEGH (Central European Gas Hub) je malo više od 42 eura/MWh, najviše kao rezultat novog rata između Irana i Izraela, što je najviša cijena prirodnog plina od studenog 2024.”, dodaje Skalicki, koji je u Upravu Petrokemije stupio prije mjesec dana. U svim okolnostima u kojima se odvija Petrokemijino poslovanje, on ocjenjuje da Uprava “neumorno radi na optimizaciji troškova i očuvanju proizvodnje”. Konkretnije, postoje dijelovi proizvodnje koji nisu isplativi ili na tržištu nema dovoljno sirovina pa su postrojenja izvan pogona na trenutačno neodređen period.
“To se odnosi na postrojenje za proizvodnju sumporne kiseline koju je Petrokemija u prošlosti prodavala kao gotov proizvod, ali je interno potrebna i kao sirovina u procesu proizvodnje amonijevog sulfata (AS) kao i amonijevog sulfatnog nitrata (ASN). Glavni izvor sumpora su rafinerije putem rafinerijskog procesa hidrodesulforizacije sirove nafte”, pojašnjava Skalicki.
