Zašto je o mirovini potrebno početi promišljati što ranije?

Ova vrsta opismenjavanja je umni proces koji se stalno nadograđuje, a najbolje ga je, prema stručnjacima, započeti u najranijoj dječjoj dobi, kada ljudski mozak ujedno upija najviše informacija.

Učenje o novcu mora biti temelj na kojem se grade navike i shvaćanja o financijama. Mnogi roditelji smatraju kako o temama o novcu ne bi trebalo razgovarati s djecom jer po njihovom mišljenju djecu to opterećuje i posljedično tome ih isključuju iz razgovora o obiteljskim financijama. Zbog takvog ponašanja djeca, a potom i mladi ljudi posve su nestabilni u kreiranju vlastite financijske budućnosti, ne znaju kako odgovorno upravljati vlastitim financijama te su kao takvi neinformirani o osnovama ekonomske održivosti. Stoga je najkorisnije svijest o financijama razvijati upravo od najranije dobi.

Djecu je ključno već od najmlađih dana učiti o vrijednosti novca, trošenju, štednji te odgovornom upravljanju financijama. Kroz razgovore s djecom o novcu i omogućavanje da sami upravljaju novcem, možemo im pružiti dragocjene životne lekcije. Pokazalo se da djeca čiji roditelji s njima razgovaraju o novcu i koji im pružaju mogućnosti da sami upravljaju džeparcem, u odrasloj dobi mnogo bolje upravljaju novcem.

Važan dio ove priče jest edukacija. I državna tijela prepoznaju ovaj problem pa su nedavno usvojene izmjene Zakona o kreditnim institucijama. Cilj je, između ostaloga, dodatno jačanje financijske pismenosti hrvatskih građana. Zbog toga država uvodi obvezu kreditnim institucijama da svake godine dio prihoda izdvajaju za financiranje aktivnosti koje idu u smjeru osnaživanja financijske pismenosti.

Mirovinski fondovi već dugi niz godina imaju obvezu raditi na unapređenju financijske pismenosti te u skladu s tim i provode niz projekata o toj važnoj temi.

Sve ovo govori nam da bismo i o mirovini trebali početi promišljati što ranije. Tehnološki napredak, osobito u medicinskom području, ključno je doprinio produljenju naših života. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2022. godine, prosječna Hrvatica doživjet će 80 godina, a prosječni Hrvat 74 godine.

Niske mirovine iz prvog stupa tzv. generacijske solidarnosti uglavnom nisu dostatne za kvalitetan život. Iako svi radno aktivni građani imaju obveznu individualnu štednju za mirovinu u drugom stupu, uglavnom nisu svjesni da je to njihova osobna štednja niti se aktivno brinu o toj imovini.

Stoga bi svaki zaposleni građanin Hrvatske trebao što ranije početi promišljati o vlastitoj mirovini.

Mladi ljudi trebaju o svojoj mirovini brinuti na način da sami odaberu društvo i kategoriju fonda. Iako dvije trećine članova mirovinskih fondova misli kako o mirovini treba brinuti čim se zaposle, samo manje od pet posto njih ih samostalno bira svoj fond. Također, samo se vrlo mali postotak članova kategorije B samostalno odlučio za rizičnije fondove A kategorije. Ipak, svi novi članovi obveznih mirovinskih fondova, a koji nisu samostalno odabrali fond i kategoriju, raspoređuju se u kategoriju A.

Važno je i stalno biti u toku i pratiti stanje vlastite mirovinske štednje. To je vrlo jednostavno i može se provjeriti u bilo kojem trenutku. Provjeriti stanje možete pozivom na besplatni telefon fonda, putem mobilne aplikacije koju imaju pojedini fondovi, putem internetske stranice fonda te SMS porukom koju na zahtjev šalje odabrani fond.

Sustav mirovinskog osiguranja temelji se na tri stupa. Prvi i drugi stup predstavljaju obvezno mirovinsko osiguranje, dok treći stup predstavlja dobrovoljno mirovinsko osiguranje. Prvi i drugi stup mirovinskog osiguranja možemo si predočiti kao temelj dok je treći stup kvalitetna nadogradnja koja će vam povećati kvalitetu života u trećoj dobi.

U prvi stup izdvajamo 15 posto bruto plaće za mirovine sadašnjih umirovljenika. U drugi stup izdvajamo 5 posto bruto plaće i taj novac je naša kapitalizirana štednja za mirovinu. Treći stup je dobrovoljna mirovinska štednja i sami odlučujemo hoćemo li, kada i koliko uplaćivati za veći iznos svoje buduće mirovine.

Stoga je važno fokusirati se na treći mirovinski stup kao rješenje za dodatnu mirovinu. U ovom slučaju uz 15% poticaja koje osiguranik dobiva od države, nije naodmet spomenuti ni porezne olakšice za poslodavce.

Sasvim konkretno, uzmimo za primjer štednju od 56 eura mjesečno, uz prosječni godišnji prinos od tri posto (a prosječni prinosi fondova u ovih preko dva desetljeća nerijetko su i preko pet posto godišnje) i vremenski horizont štednje od četrdeset godina, uplatili biste 26.880,00 eura, a očekivano stanje na vašem računu na kraju tog razdoblja bilo bi 59.047,71 eura.

Uplate u dobrovoljne mirovinske fondove potpuno su fleksibilne jer članovi uplaćuju kada i koliko žele. Nema nikakvih ograničenja ni kad je riječ o dobi jer takvu štednju mogu uplaćivati svi, bez obzira na to rade li, školuju se ili su već u mirovini. Mirovinski fond pritom ostvaruje prinose i na uplate članova i na državne poticaje. Važno je znati da dobrovoljnu mirovinsku štednju članovi mogu početi koristiti već s 55 godina. Do 30 posto svoje ušteđevine moguće je podići jednokratno.

*Sadržaj nastao u suradnji SEEbiza i AZ mirovinskih fondova