Velike tvrtke u EU više ne smiju uništavati neprodanu odjeću i obuću

Uredba EU zahtijeva od pogođenih tvrtki da preprodaju ili doniraju svoju robu umjesto da je zbrinjavaju. Uništavanje se ponekad smatra jeftinijim od skladištenja, obnove ili ponovnog nuđenja proizvoda na prodaju.

Iznimke se primjenjuju u slučajevima kada je roba opasna, oštećena ili kontaminirana ili se ne može ponovno upotrijebiti ili obnoviti. Predmeti koji su ponuđeni kao donacije nekoliko društvenih organizacija sa sjedištem u EU, ali nisu prihvaćeni u određenom roku, također se mogu uništiti.

Nova pravila kasnije će se proširiti na tvrtke. Ona su dio Uredbe EU o ekodizajnu, koja je stupila na snagu u srpnju 2024.

Njemački savez trgovaca na malo (HDE) rekao je da bi zabrana mogla koristiti potrošačima povećanjem ponude robe s popustom putem prodajnih mjesta, tržnica sniženja i kanala rabljene robe.

Generalni direktor Stefan Genth također vidi potencijalne koristi za okoliš, „jer se manje gotovo nove odjeće uništava, a proizvodi se češće preprodaju ili doniraju.“

Gent je prihvatio da će se trgovci suočiti s izazovima. „Ne može se sva neprodana roba lako preprodati ili donirati“, rekao je. Razlozi za to mogli bi uključivati oštećenu ambalažu, visoke logističke troškove, nedostatak potražnje ili nisku vrijednost proizvoda.

Trgovci bi se suočili s dodatnim troškovima skladištenja, sortiranja, obnove i remarketinga, kao i sa zahtjevima za dokumentaciju, pravnim nesigurnostima i praktičnim preprekama oko donacija i prodaje rabljene robe, rekao je.

Izazov ultrabrze mode

Njemačko udruženje modne odjeće pozdravilo je novu uredbu. „Odjeća je vrijedan proizvod čije uništavanje treba izbjegavati“, rekao je generalni direktor Thomas Lange. Rekao je da zabrana uništavanja šalje važan signal za odgovornije korištenje resursa.

Uredba će imati mali utjecaj na većinu europskih tvrtki za odjeću, jer se neprodana roba obično ne uništava. Pravi izazov leži u velikim količinama jeftinih ultrabrzih modnih proizvoda koje potrošači naručuju izravno od dobavljača izvan Europe, rekao je Lange.

Pozvao je na to da se od tih tvrtki zahtijeva da na isti način kao i europski proizvođači doprinesu troškovima prikupljanja, sortiranja i recikliranja rabljenog tekstila.

Savez njemačke tekstilne i modne industrije kritizirao je zakon jer nije u skladu sa stvarnošću, opterećuje domaću industriju birokracijom i ne rješava probleme brze mode.

Za veću održivost potrebne su učinkovitije strukture prikupljanja, sortiranja i recikliranja, rekao je industrijski stručnjak Jonas Stracke. Bez toga, ustvrdio je, zabrana uništavanja ostala bi papirnati tigar. "U praksi, nažalost, ne doprinosi stvarnom kružnom gospodarstvu", rekao je.

Ekolozi traže provedbu

Ekološke organizacije izrazile su slične zabrinutosti. Moritz Jäger-Roschko iz Greenpeacea opisao je zabranu kao načelno ispravnu, ali je rekao da sadrži rupe u zakonu.

"Tvrtke mogu lako zaobići pravila, na primjer pogrešnim deklariranjem proizvoda. Bez dosljedne provedbe, ništa se neće promijeniti u praksi", rekao je. Temeljni problem - brza moda - ostao je netaknut zakonom.

WWF je zabranu uništavanja opisao kao važan prvi korak, ali je također rekao da je zakon dobar samo onoliko koliko je dobra njegova provedba. "Bit će učinkovit samo kada nadležna tijela dosljedno prate i provode zahtjeve", rekla je Silke Düwel-Rieth iz ekološke organizacije.

Prema podacima Europske komisije, između 4% i 9% neprodanog tekstila u Europi uništi se svake godine, a da nikada nije nošen, stvarajući oko 5,6 milijuna tona emisija CO2.

Fotografija: Peter Kneffel/dpa