Posvuda po Lici ovih dana viđamo kariole i štandove s krumpirom postavljene ispred OPG i obiteljskih domaćinstvima koje sada prodaju viškove, javlja Novi list. Izloženi krumpir se u večernjim satima uvozi u podrume jer su ličke noći ovih dana redovne s temperaturama zraka od -4 i -5 stupnjeva C.
Inače, do početka Domovinskog rata u Lici se proizvodilo oko 70 tisuća tona godišnje, dok vam danas nitko točno ne zna tu brojku, ali će vam svi reći kako je one uvelike smanjene. Gotovo upola. Tvrtka „Agro-Velebit“ iz Lovinca ima centralno skladište u Gospiću. Kako je u razgovoru za Novi list rekao direktor ove poljoprivrednog poduzeća Nikola Vidaković, inače diplomirani agronom, ovih dana je okončana prodaja sjemenskog krumpira.
˝Lani smo na površinama od oko 40 hektara proizveli preko 750 tona krumpira. Uzgoj i proizvodnju uglavnom smo vršili u okolici Lovinca i Gospića. Prošla godina je zbog dugotrajne suše bila slaba, urod je podbacio. Gotovo 600 tona bilo je merkatilnog krumpira, a ostatak je sjemenski. Zbog općenitog pada proizvodnje u Hrvatskoj, ove godine je potražnja za ličkim krumpirom nešto porasla. U našem skladištu je temperatura čuvanja krumpira od +3 do +6 stupnjeva C, a to su idealne temperature za skladištenje. Uzgajivači koji nemaju optimalne uvjete skladištenja morat će, nažalost, i ove godine baciti dio lanjskog uroda. Slično je i kod pretoplih i svjetlih skladišta gdje krumpir neminovno proklija. Takav krumpir nije za bacanje, ali gomolj znatno olakša, smežura se i omekša˝, objašnjava Vidaković.
Kako javlja Novi list, potražnja za ličkim krumpirom znatno je porasla od kada se ovaj proizvod uresio europskom markicom proizvoda s geografskim podrijetlom. Sorta „lički krumpir“ ne postoji. Specifično tlo i klima s velikim oscilacijama temperatura zraka danju i noću učinile su da krumpir uzgojen u Lici ima najveći postotak suhe tvari. Uz to je puno boljega okusa nego li istovjetne sorte uzgojene drugdje.
