U odnosu na isto razdoblje prethodne godine izvoz je povećan 7,3 posto, a uvoz 9,1 posto, dok je deficit narastao 12,6 posto. Pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosila je 65,49 posto i u odnosu na isto razdoblje prethodne godine manja je za 1,07 postotna boda.
Proteklih mjeseci razvila se snažna diskusija o tome da je Hrvatska ovisna o uvozu hrane i da je korona kriza podigla svijest o potrebi proizvodnje hrane za vlastite potrebe te osvijestila želju potrošača da više konzumiraju domaće proizvode. Kako je korona kriza krenula krajem veljače, očekivalo se da će se barem trendovi u uvozu i izvozu hrane početi mijenjati i okrenuti negativna kretanja koja su prisutna godinama. Na žalost, to se u prvom tromjesečju ipak još nije dogodilo, a svi pokazatelji upućuju na još značajniji rast uvoza. Procjene govore da će rast uvoza možda biti ublažen u iduća tri mjeseca, ali će sigurno biti ostvaren pad izvoza.
Uvoz se neće značajnije zaustaviti jer ne proizvodimo dovoljno hrane za vlastite potrebe. Zbog cijele situacije potrebno je pratiti, analizirati i utvrditi koji proizvodi imaju mogućnost brže supstitucije uvoza te kako njihovu proizvodnju potaknuti dozvoljenim tržišnim mjerama i jačim radom s proizvođačima te boljom organizacijom proizvodnje, zaključak je analize Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
Podsjećamo da je tijekom 2019. Hrvatska ostvarila vrijednost izvoza poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda od 2,2 milijardi eura, dok je uvoz iznosio 3,5 milijardi eura, čime je ostvaren deficit od 1,3 milijarde eura. U odnosu na godinu ranije vrijednost izvoza povećana je za 6,1 posto odnosno za 127,4 milijuna eura, dok je uvoz uvećan za 12 posto odnosno za 370,5 milijuna eura. Vrijednost deficita povećana je 24 posto, a pokrivenost uvoza izvozom poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda iznosila je 63,78 posto.
U izvozu najzastupljenije sirovine
U razdoblju od siječnja do ožujka 2020. najznačajniji izvozni proizvodi bile su žitarice (64,6 milijuna eura), ribe i rakovi, mekušci i ostali vodeni beskralješnjaci (61,6 milijuna eura), razni prehrambeni proizvodi (55 milijuna eura), proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka, slastičarski proizvodi (42 milijuna eura), te kakao i kakao proizvodi (39,4 milijuna eura). Ova skupina proizvoda zajedno je činila 46,52 posto ukupne vrijednosti izvoza. U odnosu na 2019. nije bilo nikakvih značajnijih promjena te je i početak 2020. godine kod proizvoda ribarstva, žitarica, uljarica, proizvoda od mesa, riba, rakova i mekušaca te duhanskih proizvoda nastavljen s pozitivnom vanjskotrgovinskom bilancom. Kod svih ostalih grupa poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda ostvarujemo deficit koji je značajno narastao u odnosu na prethodnu godinu.
Tijekom prva tri mjeseca najznačajniji proizvodi u uvozu su ponovo meso i klaonički proizvodi (101,8 milijuna eura), proizvodi od žitarica, brašna, škroba ili mlijeka, slastičarski proizvodi (70,2 milijuna eura), mlijeko i mliječni proizvodi, jaja peradi i ptičja jaja te prirodni med, jestivi proizvodi životinjskog podrijetla (67,4 milijuna eura), jestivo voće i orašasti plodovi, kore agruma ili dinja i lubenica (56,3 milijuna eura), te razni prehrambeni proizvodi (54,4 milijuna eura). Navedene grupe proizvoda zajedno su činile 40,61 posto ukupne vrijednosti uvoza poljoprivredno prehrambenih proizvoda u promatranom razdoblju.
„Hrvatska je sve snažnije ovisna o uvozu s tržišta EU, a sve manje izvozimo na tržišta zemalja CEFTA-e koje su nam nekada bila najznačajnija izvozna tržišta, a koja sada pomalo gubimo. Zabrinjavajuće je da deficit bilance s EU zemljama enormno raste, a suficit sa CEFTA zemljama se smanjuje. Izvozom na tržište EU tijekom 2019. ostvareno je 65,3 posto ukupnog izvoza, a u države CEFTA-e 26,7 posto. Vrijednost uvoza iz država članica EU činila je 87,6 posto ukupne vrijednosti uvoza, a iz država CEFTA-e 6,6 posto. Važno je napomenuti da u stare članice EU gotovo isključivo izvozimo sirovinu – kukuruz, soju i pšenicu, dok u Sloveniju i BiH prevladava izvoz proizvoda prehrambene industrije, izjavila je Zvjezdana Blažić, stručnjakinja Smartera.
Za primjer je dobro ilustrirati kako smo kod žitarica, tijekom prva tri mjeseca ove godine, ostvarili vrijednost izvoza od 65,5 milijuna eura, dok smo uvezli proizvoda na bazi žitarica kao stočnu hranu u iznosu od čak 50,4 milijuna eura. Još izraženiji je uvoz proizvoda od žitarica i brašna te razne vrste tjestenina i kruha kojih je na hrvatsko tržište stiglo u vrijednosti od čak 70 milijuna eura.
Analiza najvećih izvoznih tržišta
U prva tri mjeseca 2020. godine nije došlo do bitnih promjena u izvoznim tržištima i proizvodima koje plasiramo pa je tako lista pet najvažnijih izvoznih odredišta ostala nepromijenjena. Ono što je zabrinjavajuće iz analiziranih podataka je da nam je uvoz s najvećih tržišta na koje izvozimo, rastao po većoj stopi nego što smo izvozili na naša najveća izvozna tržišta, pokazala je analiza.
Italija
je na prvom mjestu s izvozom od 81,6 milijuna eura i udjelom koji je činio 14,46 posto ukupnog izvoza. Uzimajući u obzir stanje s epidemijom, koja je bila posebno izražena u ovoj zemlji Italiji, izvoz je ostao gotovo isti kao prethodne godine, dok je uvoz čak i povećan za 5,7 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi u Italiju bili su kukuruz, cigarete koje sadrže duhan, svježa ili rashlađena orada (komarča), svježi ili rashlađeni europski lubin (brancin), te soja.
Slovenija
Izvoz u susjednu Sloveniju bio je 76,9 milijuna eura, te čini udjel od 13,63 posto. U odnosu na prva tri mjeseca prošle godine, izvoz je rastao za 3,6 posto, a uvoz za 9,2 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi u Sloveniju su: vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane, zatim razni prehrambeni proizvodi, potom slijede čokolade, te umaci i pripravci za umake, miješani začini i miješana začinska sredstva kao i kukuruz.
Bosna i Hercegovina
Izvoz je iznosio 65,8 milijuna eura i činio 11,67 posto udjela. Pritom je izvoz rastao za 9,3 posto, ali rastao je i uvoz – za čak 27,6 posto. Najznačajniji proizvodi u izvozu u Bosnu i Hercegovinu su: pivo, zatim razni prehrambeni proizvodi, pa slijedi kukuruz za sjetvu, čokolade.
Njemačka
Ukupno je izvoz iznosio 42,7 milijuna eura te činio 7,56 posto. Pritom je izvoz u odnosu na isto razdoblje prošle godine snažno narastao za 36,7 posto, a uvoz za čak 111,7 posto. S obzirom na bazu, deficit je i dalje ogromnih 84,71 milijuna eura samo za prva tri mjeseca.
Najznačajniji izvozni proizvodi u Njemačku su čokolade, soja, proizvodi za prehranu dojenčadi i male djece, prehrambeni proizvodi od mlijeka, kiselog vrhnja, surutke, jogurta, kefira i sličnih proizvoda, kukuruz za sjetvu, zatim umaci i pripravci za umake.
Austrija
Izvoz je bio na razini 37,4 milijuna eura, dok je udjel u ukupnom izvozu iznosio 6,63 posto. Najznačajniji izvozni proizvodi bili su kukuruz, soja, cijelo sirovo goveđe meso, kuhano, pripravljeno i konzervirano pileće meso, od kokoši vrste “gallus domesticu“, bijeli šećer u krutom stanju.
Zanimljivo je da se od početka 2020. godine među prvih pet zemalja, s kojima smo imali suficit, pojavila Rusija, dok je sa Srbijom suficit smanjen.
Loša konkurentnost poljoprivrede uzrok povećanja deficita
Iz svih podataka se može zaključiti da Hrvatska izvozi manje složene poljoprivredne proizvode najnižih cijena u kojima ima najmanje dodane vrijednosti te najmanje uloženog rada i znanja. Takve proizvode odmah nakon žetve prodajemo po niskim cijenama, a potom prerađene proizvode, u koje je ugrađen neki novi tehnološki stupanj obrade, uvozimo po znatno višim cijenama, zaključak je analize.
„Hrvatska robna razmjena pokazuje izrazito lošu sliku konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda i zabrinjavajuću strukturu proizvodnje. Kada uzmemo u obzir da smo zemlja malih posjeda, na kojima je teško opravdati proizvodnju ratarskih kultura, koje za ostvarenje prosječnih prinosa zahtijevaju znatno veće poljoprivredne površine, onda postaje još teže opravdati ovakvu strukturu poljoprivrede. Mogli bismo zaključiti da su naši proizvođači skloni jako niskim rizicima i malim ulaganjima u poljoprivredu. Kroz izravna plaćanja na proizvodnji ratarskih kultura ostvaruju malu zaradu, ali su izbjegli i veće rizike koje prati ulaganja u neke druge osjetljivije kategorije. Za voćarsku i povrtlarsku proizvodnju nemamo osigurano neophodno navodnjavanje, nemamo tehnologije zaštite od tuče, mraza i suše, zbog čega su rizici proizvodnje u dosta teškim i vrlo promjenjivim klimatskim uvjetima visoki. Kod proizvoda stočarstva izuzetno su velike razlike u produktivnosti tako da su proizvodi iz uvoza uglavnom bitno jeftiniji te naši proizvođači teško mogu konkurirati svojim cijenama i potrebnim količinama. Osim navedenog tu je i politika trgovačkih lanaca koji često uvoze proizvode iz svojih matičnih zemalja, a često raspolažu i svojim privatnim robnim markama. Hrvatski neudruženi proizvođači često nemaju potrebne količine za redovnu isporuku u trgovačke lance, a udruživanju se i dalje opiru“, ističe Zvjezdana Blažić.
Horizonatalna i vertikalna integracija su također jedan od preduvjeta da proizvodi budu pristupačniji i na domaćem tržištu, a bez toga nema uspjeha u izvozu. Snažni organizatori proizvodnje, otkupljivači i distributeri trebali bi se okrenuti mogućnosti kako organizirati proizvodnju za izvoz umjesto da tržište opskrbljuju uvoznim proizvodima. To je teži put, a ovdje ulogu ima i država s brojnim instrumentima poljoprivredne politike i mjerama uređenja tržišta koja su dozvoljena i u okviru europske direktive. Bez promjene paradigme nećemo niti u narednim mjesecima, unatoč snažnom rastu svijesti o potrebi potrošnje domaćih proizvoda, imati bitno drugačije pokazatelje, dapače možemo očekivati daljnje povećanje deficita, zaključak je stručnjaka Smartera.