Strani radnici dominiraju hrvatskim turističkim sektorom

Kao i prethodnih godina, domaći ugostitelji i hotelijeri sve se više oslanjaju na radnike iz susjednih zemalja, ali i iz dalekih krajeva poput Nepala i Filipina.

Ova pojava nije nova – već godinama se radnici iz regije, posebice Bosne i Srbije, zapošljavaju sezonski na hrvatskoj obali. No, čini se da je ova donijela novu dinamiku. Na društvenim mrežama pojavila se objava sezonskog radnika iz Istre koji tvrdi da domaći radnici više ne mogu doći do punog fonda sati jer se preferiraju radnici iz Azije.

“Radim svoju zadnju sezonu u Istri, riječ je o poznatoj hotelskoj kući. Svih ovih godina je situacija bila ok… sve do sada”, piše ogorčeni radnik.

“Personal nam je od ove godine većinom Nepalci, Tajlanđani, ja iz Hrvatske i svega nekoliko kolega iz Bosne… Poštujem sve i svakoga ali ne mogu i ne želim zatvarati oči na ovo što nam rade!”

Prema njegovim tvrdnjama, poslodavci selektivno raspoređuju radne sate: “Situacija s gostima nije najbolja i svi smo u minusu sa satima – svi osim kolega iz dalekih zemalja. Znači, oni rade svaki dan, šef ih stalno stavlja na raspored dok smo mi ostali slobodni jer za nas posla ‘nema’. Trpaju im sate kao ludi.”

Radnik navodi kako je u svibnju fond sati iznosio 176, no većina domaćih radnika nije došla ni do 100 sati.

“Za lipanj isto neće biti posla pa ćemo biti većinom slobodni i ići ćemo u minus koji će nam lijepo poskidati s zadnje plaće. Dok odemo doma imat ćemo krasni k... Osim dati otkaz, ništa mi drugo ne preostaje.”

Objava je izazvala brojne komentare korisnika Reddita, koji pokušavaju objasniti zašto poslodavci forsiraju strane radnike:

“Možda im je satnica manja, naravno da to rade namjerno”, kaže jedan komentator, dok druga korisnica dodaje: “Kad sam bila na sezoni, bila je tablica koju oni ne mogu razumjeti jer je na hrvatskom, ali da – doslovce imaju nižu plaću.” Neki komentari otišli su i u širu društveno-političku dimenziju: “Na parlamentarnim izborima smo rekli da nam je to okej. Zakon je bio predložen, a mi smo predlagatelje nagradili izbacivanjem iz Sabora. Dakle, većina Hrvata želi ovakvu situaciju.”

Jedan korisnik koji očito ima iskustva u građevini nadovezuje se: “Nepalci, Filipinci, Indijci... puno su sporiji od naših domaćih radnika, ali i jeftiniji. Iako naš čovjek bolje gradi i bolje mu objasniš, zaposle se stranci pa im moraš pokazivati rukama i nogama... ali sve to jer su jeftina radna snaga – ali nisu i bolja.”

U raspravu se uključio i korisnik koji podsjeća na širu ekonomsku sliku: “Dobrodošli u kapitalizam, gdje poslodavci pokušavaju uštedjeti svaku lipu na radnicima kako bi mogli živjeti kao kraljevi, dok 90% Hrvatske živi sve gore i gore.” Ključna poruka koja se više puta ponavlja jest da problem nije u stranim radnicima, već u poslovnoj logici i zakonodavnom okviru koji to omogućuje. “Falila si tezu i bit. Nisu oni bitniji – oni su jeftiniji. I to je početak i kraj priče. Tu je neprijatelj poslodavac, ne stranac iz daleke Azije.”

Pitanja koja su se otvorila ovom objavom jasno pokazuju kako sezona nije problem samo u logistici i smještaju turista, već i u dubokoj nejednakosti radnih uvjeta. U trenutku kada su cijene na Jadranu dosegle razine koje se mogu uspoređivati s egzotičnim destinacijama, dio domaće radne snage, koja je desetljećima nosila sezonu, osjeća se zamijenjeno i potisnuto.