Troškovi inputa u poljoprivredi glavni su čimbenik određivanja cijene proizvodnje, a umjetno gnojivo je uz energente jedan od najvećih. Prema podacima iz 2022. godine, trošak za umjetna gnojiva nosio je 17 posto ukupnih troškova proizvodnje u poljoprivredi, što je značajno povećanje u odnosu na 12,2 posto u 2019. godini, kaže se u HUP-ovom analitičkom prilogu Fokus tjedna.
Hrvatska danas de facto više nema proizvodnju umjetnih gnojiva, a gotovo dvadeset godina do 2021. bila je njihov neto izvoznik pri čemu je maksimum neto izvoza (146 milijuna EUR) postignut 2011. godine. Od tad se saldo pogoršava te prelazi u crveno, upozoravaju poslodavci.
Naime, kako navode, trgovinska bilanca umjetnim gnojivima u posljednje dvije godine se drastično promijenila pa je u 2022. Hrvatska uvezla 342 milijuna eura umjetnog gnojiva (uz deficit od 222 milijuna eura), a u 2023. godini 218 milijuna eura (deficit 164 milijuna eura).
U međuvremenu, jedan od vodećih svjetskih proizvođača gnojiva, norveška Yara Intl, zaustavila je proizvodnju umjetnih gnojiva u tvornici u Ujedinjenom Kraljevstvu, a tržišta strahuju da je sljedeća na redu tvornica u Belgiji te planira smanjenje europske proizvodnje gnojiva za oko milijun tona ili oko tri posto europskog uvoza.
“Dodamo li tome da EU uvozi oko šest milijuna tona gnojiva iz Rusije i Bjelorusije, na što EU planira uvesti carine od 30 do 40 posto, članice EU-a će uskoro morati osigurati stabilnu isporuku gnojiva za 18 posto svojih potreba”, kažu u HUP-u.
Ističu da “pored svih izazova za hrvatsku poljoprivredu, daljnje povećanje cijena umjetnih gnojiva je zadnje što građani kao kupci prehrambenih proizvoda te domaća poljoprivreda žele kad govorimo o prehrambenoj sigurnosti”, naročito u slučaju ako se farmeri okrenu jeftinim kulturama i počnu smanjivati troškove reduciranom gnojidbom na štetu prinosa i kvalitete.
Najbolja praksa ublažavanja rasta cijena gnojiva, a da ne uključuje izravne potpore, fokusira se na razvoj domaće proizvodnje gnojiva, optimizaciju korištenja resursa, alternativne tehnologije proizvodnje gnojiva iz otpada, zajedničku nabavu kroz dugoročnije ugovore, korištenje nusproizvoda iz industrija (npr. fosfor iz otpadnih voda), kao i efikasnije skladištenje i logistiku, kažu u HUP-u.
