Hrvatski turizam nije ugrožen

No, svake godine brojke ih demantiraju. Ono što se dogodilo u svibnju nije bio pad zbog kojeg bismo se trebali brinuti, već rezultat ovogodišnjeg kalendara praznika. Isti obrazac ponovio se prošli mjesec i mjesec prije toga. Kontekst je važan, a hrvatski turizam se razvija, a ne posustaje, pišu analitičari Intercapitala.

U svibnju je zabilježeno ukupno 1,58 milijuna dolazaka stranih turista, što predstavlja pad od 8% u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj noćenja stranih turista dosegao 5,76 milijuna, što je pad od 17% u odnosu na prethodnu godinu. S druge strane, broj dolazaka domaćih turista iznosio je 342 tisuće, što je porast od 17% u odnosu na prethodnu godinu, dok je broj noćenja domaćih turista iznosio 850 tisuća, što je porast od 19% u odnosu na prethodnu godinu. Kao rezultat toga, ukupan broj dolazaka turista iznosio je 1,92 milijuna, što je pad od 5% u odnosu na prethodnu godinu, dok je ukupan broj noćenja dosegao 6,61 milijun, što je pad od 13% u odnosu na prethodnu godinu. To se prevodi u prosječan boravak po osobi od 3,44 dana, što je pad od 9,3% u odnosu na prethodnu godinu. Štoviše, dolasci u godini dosegnuli su 4,18 milijuna, ostajući relativno nepromijenjeni, dok je noćenja u godini iznosilo ukupno 13 milijuna, što odražava pad od 6% u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Na prvi pogled, ovo se može činiti kao pesimistična najava vrhunca sezone, kako mediji svake godine obično proglašavaju, ali stvarnost je donekle drugačija. Slično kao u ožujku i travnju, kalendar praznika ima značajan utjecaj na turističku dinamiku. Ove godine, Duhovi padaju u lipnju, a ne u svibnju. Kao što je bio slučaj i prošle godine. Tijekom tog razdoblja, njemačke škole su na odmoru, što tradicionalno znači porast dolazaka njemačkih turista.

Ova se promjena ogleda u činjenici da su dolasci i noćenja njemačkih turista pali za 40-50% u odnosu na prethodnu godinu u svibnju. Slično tome, dolasci i noćenja također su bili manji u ožujku u usporedbi s prethodnom godinom zbog kasnog Uskrsa, ali u travnju su i dolasci i noćenja turista u godini porasli za 4% u odnosu na prethodnu godinu. Stoga možemo razumno očekivati da će se u srpnju ovi brojevi normalizirati i vjerojatno premašiti prošlogodišnje razine.

Međutim, samo brojanje turista nije jedina metrika kojom bismo trebali procijeniti turističku (pred)sezonu. Stalno se žalimo na visok udio privatnog smještaja i neodrživi broj turista - a ipak, kada se trend počne mijenjati u željenom smjeru, to se prikazuje kao velika kriza. Nije.

Naš turistički sektor već prolazi kroz postupnu tranziciju prema privlačenju bogatije klijentele, nudeći im iskustva više vrijednosti. To prirodno dovodi do stagnacije ili čak umjerenosti broja turista (što je očekivano i poželjno u kontekstu održivosti) i viših prosječnih cijena.

Neki glasovi i dalje žude da Hrvatska bude jeftina destinacija za masovno tržište, uspoređujući je s Albanijom, Crnom Gorom ili Turskom, zaboravljajući da masovni turizam jest i treba ostati prijelazna faza. Vjerojatnije je da se ti ljudi ne trude dubinski analizirati podatke, već umjesto toga guraju senzacionalističke narative kako bi izazvali frustraciju javnosti zbog cijene sladoleda.

Još jedno važno razmatranje je raščlamba turističkih noćenja prema vrsti smještaja. U svibnju su hoteli činili 39% ukupnog smještaja (u odnosu na 34% u svibnju 2024.). Privatni smještaj predstavljao je 23% (u odnosu na 25%), dok su kampovi činili 19% (u odnosu na 23%). To je pozitivan trend, ako se uzme u obzir da su hotelska noćenja povoljnija za dugoročnu održivost hrvatskog turizma u usporedbi s prekomjernim udjelom privatnog smještaja. Međutim, ovu promjenu treba kontekstualizirati i unutar utjecaja kalendara praznika - baš kao i ukupni dolasci i noćenja.

Ukratko, s novim ulaganjima u hrvatski turizam očekuje se da će prosječne cijene nastaviti rasti (što bi i trebale), stopa rasta turističkih dolazaka trebala bi se usporiti ili stabilizirati (osobito tijekom ljetnih mjeseci), a Hrvatska bi se trebala nastaviti kretati prema svom cilju da postane cjelogodišnja turistička destinacija. Dakle, međugodišnji ili mjesečni padovi izvučeni iz konteksta imaju malo veze s bilo kakvim stvarnim padom hrvatskog turizma, prekomjernim cijenama ili gubitkom konkurentnosti - suprotno uvriježenim narativima koji se iz godine u godinu pojavljuju. Na kraju krajeva, oni operateri koji podižu cijene bez proporcionalnog povećanja kvalitete usluge neće prosperirati. Jednostavno je tako.