– Proizvodnja bi trebala početi sredinom ožujka i bit će dovoljno umjetnog gnojiva jer smo u stanju proizvesti značajne količine za potrebe naše poljoprivrede, najavio je sindikalni povjerenik u Petrokemiji Davor Rakić.
Petrokemija je godišnje proizvodila od 1,1 do 1,2 milijuna tona raznih proizvoda, no od 2021. godine gotovo da nije proizvodila umjetna gnojiva zbog promjene vlasništva, rata u Ukrajini koji je prouzročio visoke cijena plina koji se koristi u proizvodnji gnojiva, remonta postrojenja, ali i nespretno provedene dokapitalizacije prošlog ljeta u kojoj je država najprije izgubila kontrolni paket, da bi krajem godine s turskim vlasnikom Yildirimom ipak sklopila novi ugovor kojim je na zadovoljstvo sindikata vratila svoj kontrolni udio u vlasništvu kutinske tvornice.
No, predsjednik Upravnog odbora Hrvatske poljoprivredne komore Matija Brlošić kaže za Novi list da nije problem u količinama gnojiva, nego u njegovoj cijeni koja je od Nove godine do danas porasla za čak 40 posto, odnosno cijena tone gnojiva u samo dva mjeseca skočila je za 120 eura
– Zbog cijene umjetnih gnojiva koju seljaci ne mogu financijski pratiti ove ćemo godine imati i pad proizvodnje i pad prinosa poljoprivrednih kultura, a u međuvremenu su i cijene sjemena i zaštitnih sredstava također porasle, kaže Brlošić i dodaje da država seljacima još nije isplatila potpore za prošlu godinu, iako su već počele prijave za 2025. godinu. Pritom napominje da se sredstva iz omotnice europskih fondova namijenjena poljoprivrednicima troše nenamjenski, odnosno ne dijele se seljacima, nego se tim novcem grade »ceste, parkovi i azili za pse s podnim grijanjem«.
Pita se zašto država ne aktivira kompenzacijske mjere kod cijene umjetnih gnojiva i upozorava da su poljoprivredni proizvođači dovedeni do ruba zbog kredita s ugovarateljima koji imaju kamatu veću nego bankarski krediti.
– Ugovaratelji seljaku kreditiraju sjeme, zaštitu i gnojivo, ali mu zbog toga određuju i cijenu njegovih poljoprivrednih proizvoda i traže zadužnicu. Dođe li do vremenskih nepogoda i urod propadne, a seljak zbog toga ne može vratiti kredit, ugovaratelj se može upisati kao vlasnik zemlje i seljak de facto može ostati bez zemlje, pojašnjava Brlošić i dodaje da prosječnom seljaku trenutno treba oko 10 tisuća eura za sjeme, gnojivo i zaštitu za samo jedan hektar, i to bez troškova rada i mehanizacije, dok se kod šećerne repe taj iznos udvostručava.
Upravo su troškovi inputa u poljoprivredi glavni čimbenik određivanja cijene proizvodnje, a umjetno gnojivo je, uz energente, jedan od najvećih troškova. Prema podacima iz 2022. godine, koje je objavio HUP, trošak za umjetna gnojiva iznosio je čak 17 posto ukupnih troškova proizvodnje u poljoprivredi, što je značajno povećanje u odnosu na 12,2 posto, koliko je iznosio u 2019. godini. U Poljoprivrednoj komori, pak, skreću pozornost na činjenicu da će cijene gnojiva i dalje nastaviti rasti jer Europska unija najavljuje uvođenje carina od 30 do 40 posto na gnojiva iz Rusije i Bjelorusije iz kojih godišnje uvozi oko šest milijuna tona. S druge strane, HUP-ova Udruga poljoprivredne i prehrambene industrije podsjeća da je jedan od vodećih svjetskih proizvođača gnojiva, norveška Yara Intl, zaustavila proizvodnju umjetnih gnojiva u tvornici u Ujedinjenom Kraljevstvu, a tržišta strahuju da je sljedeća na redu tvornica u Belgiji, zbog čega se planira smanjenje europske proizvodnje gnojiva za oko milijun tona, što je oko tri posto europskog uvoza.
