Čeka nas kriza pšenice: Crnomorska plovidba znatno otežana

Rezultirajući porast isporuka kamionima i željeznicom otkrio je uska grla u kopnenoj logističkoj mreži koja podupire poziciju Rusije kao vodećeg svjetskog dobavljača pšenice. Ono što je započelo kao problem pomorske sigurnosti postalo je test otpornosti lanca opskrbe u trenutku kada nova žetva ulazi na tržište.

Prijetnje dronovima

Oko četvrtine ruskog izvoza žitarica morskim putem kretalo se kroz plitke vode Azovskog mora. Nakon napada na plovila i naknadne obustave kretanja u regiji, ovog su ljeta ruske vlasti prisilile izvoznike da preusmjere žitarice iz južnih proizvodnih područja cestom i željeznicom prema većim crnomorskim lukama. Terminali poput NZT-a i KSK-a u Novorossijsku i ZTKT-a u Tamanu, koji zajedno mogu obraditi više od 20 milijuna tona godišnje, odgovorili su ograničavanjem ulaska kamiona. Zagušenje je produžilo redove čekanja, usporilo utovar i povećalo troškove rukovanja. Noćne zabrane plovidbe u Novorossijsku, uvedene nakon daljnjih prijetnji dronovima, dodatno su smanjile operativnu fleksibilnost, ostavljajući sustav s manjim kapacitetom za apsorbiranje kašnjenja ili naglih promjena u količini tereta.

Luka Kavkaz, koja se prije koristila za pretovar žitarica s manjih brodova Azov na veće brodove, zatvorena je gotovo odmah nakon ograničenja u srpnju. U međuvremenu, napadi su dosegli i infrastrukturu Crnog mora, uključujući objekte povezane s Kaspijskim konzorcijem naftovoda u blizini Novorossijska.

Brod pod ruskom zastavom potonuo je u zasebnom incidentu, što naglašava širenje geografskog opsega rizika. Iako žitarice i dalje napuštaju ruske luke, koncentracija tokova na manje ruta učinila je izvozni sustav ranjivijim na poremećaje.

Veći troškovi i ograničene alternative opterećuju fleksibilnost izvoza

Preusmjeravanje žitarica u unutrašnjost nije besplatno. Dodatna putovanja kamionima i željeznicom povećavaju troškove prijevoza, dok ruski željeznički operateri razmatraju veće tarife. Dva glavna terminala u Novorossijsku još uvijek prihvaćaju željezničke isporuke, ali samo iz južnih regija, a otprilike trećina njihovog obujma prije je stizala kamionima. ZTKT se oslanja isključivo na cestovni prijevoz. Rezultat su rastući logistički troškovi koje izvoznici moraju ili apsorbirati ili prenijeti. Ruska konzultantska tvrtka IKAR smanjila je svoju prognozu izvoza pšenice za srpanj s 2,5 milijuna na 2 milijuna tona nakon što je zaustavljena plovidba Azovom, što ilustrira koliko se brzo očekivanja mogu prilagoditi kada se kopneni promet pogorša.

Alternativni prodajni putevi postoje, ali nude malo olakšanja u velikim razmjerima. Baltičke luke smatraju se najsigurnijom dugoročnom opcijom, no uključuju veće udaljenosti i veće troškove prijevoza. Ruta Kaspijskog mora prvenstveno služi iranskoj potražnji i nije zabilježila značajan porast od sredine srpnja; rizici su tamo također porasli usred širih regionalnih napetosti. Unutarnji plovni putovi ne mogu zamijeniti količine koje se obično prevoze preko Azovskog i Crnog mora. Posljedično, ruski izvozni sustav funkcionira sa smanjenom fleksibilnošću baš kada stiže novi urod. Domaće zalihe mogle bi se povećati ako se žito ne može učinkovito premjestiti u luke, dok se međunarodni kupci suočavaju s većim ponudama i duljim rokovima isporuke.

Pritisak na izvoz žitarica više nije ograničen samo na otvoreno more

Rusija ostaje dominantni izvoznik pšenice, a njezini terminali na Crnom moru glavna su vrata za pošiljke na Bliski istok i u Sjevernu Afriku. Turska uvelike ovisi o ruskoj pšenici za svoju mlinarsku industriju i izvoz brašna; Egipat i Iran spadaju među najveće uvoznike. Nije došlo do potpunog zaustavljanja izvoza, no više vozarine, povećane premije osiguranja i produljena vremena tranzita već povećavaju troškove uvoza i narušavaju predvidljivost lanca opskrbe.

Poremećaj se podudara s ruskim napadima na ukrajinske luke dok ta zemlja počinje žetvu procijenjenih 22-23 milijuna tona pšenice. Kupci stoga istovremeno procjenjuju rizike za dva najveća dobavljača u regiji. Reakcija tržišta bila je oštra. Futures ugovori za pšenicu u Chicagu porasli su za otprilike 50 centi, a cijena pšenice u Parizu za oko 17 eura neposredno nakon toga, no fizička trgovina ostala je relativno prigušena. Čini se da je velik dio rasta potaknut investicijskim fondovima koji pokrivaju kratke pozicije, a ne porastom potražnje krajnjih korisnika. Ponude i ponude na Crnom moru porasle su, ali je zaključeno da je poslovanje ostalo ograničeno.

Žitarice i dalje napuštaju ruske luke, ali se one ne smatraju nesigurnima. Rizik od smanjenog izvoza žitarica mogao bi dodati još jedan sloj krize uz postojeće pritiske.