Podatkovni centri postaju vojni ciljevi

Napadi na podatkovne centre tijekom rata između Irana i njegovih protivnika označavaju novu fazu ratovanja u 21. stoljeću. Nije nova sama činjenica uništavanja, nego izbor cilja.

Već u prvim danima sukoba napadnuti su podatkovni centri u Bahreinu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iranu. Ti su incidenti pokazali da te ustanove odavno predstavljaju mnogo više od obične tehničke infrastrukture. One čine okosnicu modernih društava, a istodobno dobivaju sve veću vojnu važnost.

Podcijenjena opasnost

„Tvrtke i vlade – a posebno operateri tih podatkovnih centara – dosad su u velikoj mjeri podcijenili opasnost od fizičkih napada“, kaže Sam Winter-Levy iz Carnegie Endowment for International Peace. Dosad je naglasak gotovo isključivo bio na kibernetičkim napadima. Mogućnost da bi sami podatkovni centri mogli postati izravna vojna meta jedva da se uzimala u obzir.

Bilo da je riječ o dostavi hrane, streaming-uslugama ili internetskom bankarstvu – gotovo svaka digitalna usluga ovisi o podatkovnim centrima. Oni pohranjuju informacije, obrađuju podatke i omogućuju da se narudžbe, bankovne transakcije ili videostreamovi odvijaju u djeliću sekunde.

Daniel Schiff, profesor tehnološke politike na Sveučilištu Purdue, opisuje njihovu važnost ovako: tko otvara aplikaciju na pametnom telefonu, čita elektroničku poštu ili pristupa bankovnim podacima, u pravilu koristi računalne kapacitete nekog podatkovnog centra. „S njima smo u interakciji tijekom cijelog dana – često, a da toga uopće nismo svjesni.“

U biti je riječ o velikim fizičkim postrojenjima u kojima su smještene tisuće računala i pripadajuća infrastruktura. U njima se odvijaju golemi računalni procesi koji uopće omogućuju digitalnu svakodnevicu.

Najveći broj takvih objekata nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Slijede Velika Britanija i Njemačka. Istodobno sve više država ulaže velika sredstva u izgradnju novih podatkovnih centara jer se smatraju temeljem digitalnog gospodarstva.

Osjetljiva infrastruktura

Uspješan napad na tu infrastrukturu imao bi izravne posljedice za svakodnevni život. Komunikacijske usluge mogle bi prestati funkcionirati, financijske transakcije bile bi poremećene, opskrbni lanci prekinuti, a usluge u oblaku paralizirane. Već same te posljedice čine podatkovne centre strateški vrijednim ciljevima.

No njihova važnost danas daleko nadilazi civilne primjene. Moderne oružane snage sve više ovise o golemim količinama podataka. Satelitske snimke, snimke dronova, obavještajni podaci i elektronički nadzor moraju se analizirati u vrlo kratkom vremenu. Za to su potrebni golemi računalni kapaciteti.

„Vojne operacije danas se sve više oslanjaju na velike količine podataka“, objašnjava Winter-Levy. Iz svih tih podataka na kraju nastaju popisi ciljeva za vojne napade.

„Za to su potrebni golemi računalni kapaciteti – a time i brojni podatkovni centri."

Upravo ta dvostruka funkcija čini ih posebno privlačnima za napadače. S jedne strane predstavljaju ključni dio civilne infrastrukture, a s druge postaju nezamjenjivi za vojne operacije.

Daniel Schiff upozorava na još jedan problem: podatkovni centri lako su uočljive mete. Nalaze se na fiksnim lokacijama, gospodarski su iznimno vrijedni i često nisu izravno integrirani u vojne objekte. Time nastaje opasna kombinacija: ranjivi su poput civilnih objekata, ali istodobno imaju stratešku vrijednost koja se približava vojnoj infrastrukturi.

Iran prijeti „Tech Targetsima“

Ta se promjena pokazala već nekoliko dana nakon iranskih napada na podatkovne centre u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Ubrzo su uslijedili protunapadi na odgovarajuće objekte u Iranu. Prema informacijama lista Jerusalem Post, ti su napadi imali ozbiljne posljedice za dijelove iranske vojske. Prema izvješću, pojedine vojne postrojbe privremeno više nisu mogle ni isplaćivati plaće svojim pripadnicima jer su digitalni sustavi potrebni za to bili oštećeni.

I u ratu između Rusije i Ukrajine obje su strane više puta napadale slične ciljeve. Najnoviji sukob na Bliskom istoku dodatno je povećao međunarodnu pozornost usmjerenu na zaštitu podatkovnih centara.

Winter-Levy naglašava da kibernetički napadi mogu prouzročiti znatnu štetu, ali da imaju svoja ograničenja. „Na kraju fizičko uništenje jedne zgrade može prouzročiti štetu kakvu kibernetički napad možda uopće ne može postići.“

Dvije vrste napada sve se više međusobno nadopunjuju. Kibernetički napadi na podatkovne centre već su postali svakodnevica. Istodobno treba očekivati da će se u budućnosti sve češće događati i izravni fizički napadi.

Najnovijim napadima sukob se više nije ograničio na klasične podatkovne centre. Nakon napada na objekte u Bahreinu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima Iran je proširio svoje prijetnje i prvi put uzeo na nišan i podatkovne centre za umjetnu inteligenciju (AI).

Režim je objavio popis takozvanih „Tech Targetsa", na kojem su se našle međunarodne tehnološke kompanije poput Microsofta, Googlea i Nvidije. Istodobno je objavio video u kojem je izrijekom zaprijetio jednom od najambicioznijih AI-projekata u zemljama Perzijskog zaljeva.

Riječ je o projektu „Stargate", golemom podatkovnom centru za umjetnu inteligenciju u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. U kompleksu vrijednom oko 30 milijardi američkih dolara trebali bi raditi neki od najmoćnijih AI-sustava na svijetu. Projekt, među ostalima, podupiru OpenAI, Oracle i Nvidia.

Civilna i vojna upotreba

Prema Samu Winter-Levyju, napad na takav objekt imao bi dalekosežne posljedice. Već bi sama materijalna šteta mogla uništiti ulaganja vrijedna više milijardi dolara. Tome bi se pridružile gospodarske i tehnološke posljedice ako bi tako moćan AI-sustav prestao raditi, osobito u vrijeme kada umjetna inteligencija postaje sve važnija za gospodarstvo i državu.

Winter-Levy već neko vrijeme primjećuje sve tješnju suradnju velikih američkih tvrtki za umjetnu inteligenciju s američkom vladom, obavještajnim službama i vojskom. Time se granica između civilne i vojne uporabe sve više briše. Zbog toga se neizbježno postavlja pitanje kako uopće zaštititi takve objekte. Dosad se rasprava gotovo isključivo vodila o kibernetičkim napadima. Sada se mnogo više mora posvetiti pozornost fizičkoj zaštiti podatkovnih centara.

Rashladni sustavi – slaba točka

Prema riječima Sama Winter-Levyja, posebno ranjiv dio mnogih podatkovnih centara jest rashladni sustav. Poslužitelji i visokoučinkoviti procesori proizvode goleme količine topline i moraju se hladiti neprekidno, 24 sata dnevno. Za to služe takozvani chilleri – veliki rashladni uređaji koji su neophodni za rad podatkovnog centra.

Upravo te komponente predstavljaju potencijalnu slabu točku. Često se nalaze izvan same zgrade te ih je zato lakše napasti nego same poslužitelje.

„Ako se jeftinim dronom pogodi takav chiller i stavi ga se izvan funkcije na dan ili dva, to već može izazvati velike poremećaje“, objašnjava Winter-Levy.

Dodatni problem predstavlja veličina modernih podatkovnih centara. Često je riječ o prostranim kompleksima s brojnim zgradama i tehničkim postrojenjima. Potpuno ih zaštititi iznimno je teško.

Još jedan problem predstavljaju takozvani rojevi dronova. Već veći broj jeftinih dronova može nadvladati čak i suvremene obrambene sustave. „Dovoljno je da prođe samo jedan jedini dron“, kaže Winter-Levy. Već jedan uspješan pogodak može prouzročiti ozbiljne prekide rada. Osim toga, nijedan danas dostupan obrambeni sustav nije stopostotno pouzdan.