Talijanski arhitekti: Tribine se međusobno preklapaju

Kritike njihova pobjedničkog prijedloga ponajviše su se odnosile na otvorene uglove stadiona, razdvojene tribine te zaštitu gledatelja od kiše i vjetra. Raspravu je nedavno dodatno potaknuo i zagrebački dogradonačelnik Luka Korlaet izjavom da "navijači mogu izdržati i malo kiše i sjeverca".

Autori novog Maksimira jučer su gostovali na RTL-u, a sada su Arhitektonskom fakultetu u sklopu programa Veridis Quo održali predavanje na kojem su predstavili natječajno rješenje za Stadion Maksimir i SRC Svetice. Kao novosti, otkrili su da će stadion imati VIP zonu koja će izgledati poput terase spojene s terenom. Provedena su posebna istraživanja utjecaja vjetra kako bi se osiguralo da se utakmice mogu odigravati u svim vremenskim uvjetima, a u sklopu stadiona bit će i hotel.

Statika neupitna

Rezime njihova gostovanja kao i onoga što su prethodno kazali za domaće medije glasi da čvrsto vjeruju u svoj projekt. Iza njega stoje unatoč kritikama premijera, navijača i javnosti, a u postupku kontrole javne nabave, ostaju optimistični. Svjesni su, kažu, svih kritika, ali objašnjavaju da su se inspirirali Turininom ostavštinom i da nude izrazito suvremeno rješenje.

Naglasili su da su apsolutno sva mjesta na tribinama potpuno natkrivena, a velika je promjena i to da stadion neće biti sav od klasičnog betona. Baza stadiona izrađena je od masivnog betona, a vanjski omotač i krov je metalna mreža koja tvori prozračnu fasadu, dok krovnu strukturu drži lagana čelična rešetka. Pojasnili su da se cijela njihova vizija temelji na laganim čeličnim rešetkastim krovnim konstrukcijama i naprednim sustavima ploha koje se međusobno podupiru. U tom kontekstu, naglasili su da je projekt statički i tehnički apsolutno izvediv.

Posebno su dobro objasnili stvar oko uglova stadiona. Rekli su da uglovi zapravo nisu potpuno otvoreni, već se radi o geometrijskom sustavu tribina koje se preklapaju jedna preko druge. Time se s jedne strane dobiva kompaktan i intenzivan ambijent, dok se s druge strane omogućava da park Maksimir ostane vidljiv iz unutrašnjosti. Osim toga, te plohe propuštaju zrak i sunčevu svjetlost, što je ključno za prirodni travnjak.

Dakle, tribine koje izgledaju kao da su odvojene, kakav smo svi dobili dojam vidjevši prve rendere projekta, zapravo se međusobno preklapaju, a takvo preklapanje trebalo bi štititi gledatelje od kiše i sunca. Ipak, priznali su da bez obzira na to što su sve sjedalice natkrivene, određeni postotak sjedala ipak može biti izložen kiši, ovisno o smjeru vjetra.

Nema promjene rješenja

Što se tiče svih naknadnih pravnih zavrzlama, žalbenog postupka, pa čak i priča o poništenju natječaja koje se povlače po medijima, potpuno su smireni i ne žele nagađati niti ulaziti u političke dimenzije, već iz poštovanja prema proceduri strpljivo čekaju službene rokove i pravne ishode i dalje razvijaju projekt. Ne smatraju ni da sada trebaju tražiti novu priliku kako bi uvjerili hrvatsku javnost u kvalitetu svojeg rješenja jer je sve još uvijek u tijeku, "nije izgubljeno i to je važno".

Podsjetimo, njihovo rješenje pobijedilo je krajem rujna na međunarodnom natječaju za novi Maksimir na koji je pristiglo 88 radova iz više od 20 zemalja. Predviđa izgradnju stadiona s oko 35.000 mjesta, a vrijednost projekta procjenjuje se na oko 200 milijuna eura. Premijer Andrej Plenković javno je izrazio nezadovoljstvo pobjedničkim rješenjem i poručio da bi trebalo raspisati novi natječaj. Osim kritika izgleda pobjedničkog stadiona, nastavak projekta opterećuju i žalbe na natječajni postupak. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave (DKOM) 20. listopada privremeno je zabranila Gradu Zagrebu pregovore s pobjedničkim studijem do donošenja odluke o žalbama.

Talijanski arhitekti izrazili su žaljenje što nisu odmah nakon objave rezultata imali priliku razgovarati s predstavnicima Grada, Vlade i navijača jer smatraju da bi se tako svi lakše razumjeli. A tijekom gostovanja u Zagrebu, na pitanje jesu li spremni mijenjati rješenje, jedan od arhitekata odgovorio je: "Ne bih razgovarao o promjenama, već o implementaciji postojećeg projekta."

Mogućnost poništenja natječaja, o kojoj se u prvim danima mnogo govorilo, izazvala je podjelu i unutar arhitektonske zajednice. Predsjednica Hrvatske komore arhitekata Rajka Bunjevac ocijenila je da bi političko interveniranje u odluku stručnog žirija predstavljalo ozbiljan presedan. Upozorila je i na pitanje troška novog natječaja te posljedice za Grad, državu i korisnike. S druge strane, arhitekt Otto Barić podržao je ideju novog, pozivnog natječaja u kojem bi sudjelovali autori s iskustvom na velikim stadionima.

Poništenje bi bilo opasan presedan

Predsjednica Hrvatske komore arhitekata upozorila je i da bi poništenje nakon odluke žirija poslalo lošu poruku o položaju arhitektonske struke. U natječaju su, podsjetimo, sudjelovali brojni domaći i međunarodni autori, a ocjenjivački sud činili su arhitekti i stručnjaci uz predstavnike Grada, Vlade i Dinama. Sama činjenica da se politički vrh ne slaže s odabranim rješenjem zato je otvorila šire pitanje granice između odgovornosti investitora i autonomije stručnog ocjenjivanja.

Od dobro upućenih izvora bliskih žiriju, svojevremeno smo doznali i da bi poništenje ovog natječaja moglo biti svjetski presedan i da za to praktički ne postoji pravno uporište. Ono bi se eventualno moglo podvući pod točku "javni interes", ali pitanje je kako bi to naručitelj projekta opravdao, a da pritom izbjegne međunarodnu sramotu koju bi izazvalo poništenje natječaja na kojem su sudjelovale brojne svjetske arhitektonske kuće.

Mnogi se pozivaju i na to da je sredinom 1970-ih poništen natječaj za izgradnju stadiona Poljuda, odnosno da je umjesto pobjedničkog rješenja na kraju izabrano treće rješenje, ono Magaševo, ali to je bila potpuno drugačija situacija. Naime, Magaševo rješenje izabrano je zbog toga što je u natječaju postojala napomena da se pobjednik može poništiti ako se do početka gradnje izmjene okolnosti natječaja. A baš to se i dogodilo, jer šest mjeseci nakon tog natječaja Split je dobio domaćinstvo Mediteranskih igara 1979., a budući da prva dva rada nisu imala predviđenu atletsku stazu, a trećeplasirani Magašev projekt jest, on je i pobijedio. No, takvih, a ni sličnih uvjeta postojeći natječaj za novi Maksimir nema pa nema ni pravnih osnova da se natječaj poništi, uvjeravaju nas stručnjaci.