Zato u taboru Hajduka upinju sve snage da bi barem donekle stabilizirali situaciju, pa se u javnost na posredan način, preko "glasnogovornika", plasiraju razna kadrovska rješenja. No stanje je vrlo kritično, od svega je jedino izvjesna dilema, zapravo nepoznanica tko će se od prozvanih odazvati svojoj ljubavi. To je pitanje za milijardu dolara.
Kao pandan povratku Zvone Bobana na Maksimir, kod kadrovika Hajduka nameće se uvjerenje da bi Slaven Bilić na isti način mogao preuzeti neku od ključnih funkcija splitskog kluba. Premda je poznato Bilićevo stajalište. On je u više navrata, pa i ovom prilikom, poručio:
- Ja sam nogometni trener, namjera mi se i dalje posvetiti tom poslu.
Naravno, bogohulno bi mu bilo sada, kada je već tako odlučio, ponuditi mjesto trenera Hajduka. Bilić je zajedno s još trojicom svojih drugova i suigrača Igorom Štimcem, Aljošom Asanovićem i Alenom Bokšićem već pomagao Hajduku, kao član Uprave i dioničar, ali poslije toliko godina prečesto nesretnih izbora brojnih trenera, u ovako bolesnom stanju kluba, zaista je nevjerojatno da bi prihvatio ponudu. Uostalom, najbolja lekcija mu je sve što je doživio Ivan Leko, koji se odazvao pozivu najdražeg kluba, pa je vrlo brzo naišao na probleme i otišao je s Poljuda. Vjerojatno vrijeme radi svoje, postalo je jasno svima, pa i onima u udruzi Naš Hajduk da bez korištenja iskustva i znanja niza veterana nema pravog napretka. Međutim, na Poljudu je stvarana klima da bi se mnogi od tih bivših igrača, ovakvi i onakvi, angažmana prihvatili isključivo iz koristi, pa su se tako mnogi udaljili, čak i ne dolaze na utakmice ili se povremeno pojavljuju najčešće u prigodama proslava ili tužnih ispraćaja.
U ovom trenutku klub je dospio na niske grane i sada je aktualno pitanje dostojne završnice sezone...
