Vaterpolo je počeo igrati u Cavtatu, a u Jug je prešao 1976. godine. Kako piše Dulist, već iste sezone dobio je priliku u prvoj momčadi, u vrijeme generacijske smjene koja će obilježiti zlatno razdoblje kluba. Bio je dio naraštaja koji je osamdesetih godina osvojio sve što se moglo osvojiti, a kao kapetan reprezentacije ostavio je dubok trag i na međunarodnoj sceni.
Godine 1980. osvojio je s Jugom klupski naslov prvaka Europe u Kuparima, a Olimpijske igre u Los Angelesu 1984. godine bile su vrhunac njegove igračke karijere. Osvojeno zlato ostaje trajno upisano u povijest hrvatskog i jugoslavenskog vaterpola, a Sukno je bio jedan od ključnih igrača te generacije. Discipliniran, predan i uvijek timski orijentiran, godinama je bio među najboljim sportašima Dubrovnika. Dvije godine nakon olimpisjkog zlata s reprezentacijom bivše Jugoslavije osvaja titulu Svjetskih prvaka u vaterpolu.
Nakon igračke karijere gotovo desetljeće je proveo u Italiji, a potom se vratio u Dubrovnik. Od 1994. do 2012. godine obnašao je dužnost sportskog direktora VK Jug, u jednom od najosjetljivijih razdoblja, od ratnih godina do stvaranja europskog prvaka 2001. godine. Vodio je klub kroz financijske i organizacijske izazove, često u vrlo teškim uvjetima, ali s hladnom glavom i dubokom privrženošću Jugu.
Pod njegovim vodstvom Jug je osvojio niz domaćih i europskih trofeja, uključujući povratak na europski vrh. Bio je tih, racionalan i odmjeren, ali odlučan kada je trebalo donositi važne odluke. Oni koji su s njim radili znaju koliko je energije, znanja i odgovornosti uložio u klub.
Vaterpolo je bio njegov život, a iza njega ostaje bogata sportska ostavština, ali i generacije igrača i suradnika koji su rasli uz njegov primjer. Dubrovnik i Cavtat su izgubili velikog sportaša i sportskog djelatnika, a Jug čovjeka koji je obilježio jedno njegovo zlatno razdoblje.
