Iako utakmice nakon Europe znaju biti zamke, u ekipu nije ušpricao novu energiju, to je bilo ključno za poraz jer ušli su u dvoboj bez svježine, psihičke i mentalne, s previše zadovoljstva učinjenim u minulom razdoblju. Nije bilo entuzijazma niti ritma, što ih je odvelo u rezultatski minus.
Kad su Dinamo i Lokomotiva živjeli kao braco i seka trener Modrih bi samouvjereno odmorio "vod" europskih ratnika za domaće ligaški dvoboj, ali bratska ljubav odavno je nestala pa se danas Modri i Lokosi oštre jedni na druge poput najvećih neprijatelja, zato je frijumf društvu s Kajzerice posebno sladak. Možda je i to utjecalo na Marija Kovačevića da krene u dvoboj s postavnom koju već neko vrijeme rauba, dodao je jedino Bennacera, a kad su u drugom poluvremenu krenuli va banque nije bilo ideje kako doći do šanse osim na ho-ruk.
Dinamo je mogao ekipi iz VAR-a zahvaliti što su našli jedan prekršaj znatno prije gola Vukovića da na odmor ne ode s dva pogotka zaostatka, ali ti isti nisu vidjeli da je Hoxha imao loptu pod kontrolom i da je gol pao iz druge akcije nakon tog faula. No, na kraju to nije odlučivalo...
U igri sličnih taktika, gradnje napada od vratara i visokog presinga Dinamo je u prvom dijelu bio nešto opasniji i jasno je individualno jači, međutim nije imao prave inspiracije, a Lokosi su pokretljivošću parirali i ubadali. U nastavku gosti su se povukli i branili, a Modri su si sami iskopali grob poklonivši im kazneni udarac za 2:0. Fabijan Krivak imao je prste kod oba gola i još neke odlične poteze te je prvo ime utakmice, a do njega vratar Posavec. Ovaj put Dinamo je puno šutirao, a malo naplatio.
Teško je vjerovati da bi Dinamo mogao upasti u SHNL limb kao prošle sezone, međutim pokazao je da je ranjiv. Niti sa Slavenom četrdeset minuta nije igrao dovoljno dobro, ali tada je sve okrenula individualna akcija Hoxhe, ovaj put takvog junaka nije bilo.
