Hrvatska nokautirala Nijemce i ušla u polufinale EP-a

Rat u Beču dobila je Hrvatska. Sjajna utakmica, sjajna pobjeda vrijedna polufinala Eura, koje sada treba protiv Češke samo ozbiljno potvrditi. Iščupali smo se srcem iz velikog ponora u prvom dijelu. Nije išlo, ali smo bili momčad. I to je presudilo.

Da su Nijemci znali da ne volimo udarački rukomet, to je bilo jasno od 1. minute. I to nam je bio problem s kojim smo se teško nosili, jer nismo imali šut iz vana, bili smo u svemu tome i vrlo spori i da nije bilo Cindrića koji je nešto pokušavao sam vjerojatno bismo se raspali totalno. Naravno da se pivoti kraj nokautera Wienceka nisu vidjeli. Vidio se tek strah u očima naših igrača, mnogima se od straha skratila ruka, a nekima oduzele i noge. A kada protivnik kao Njemačka namiriše krv postaje euforično opasna.

Probali smo po svojoj ustaljenoj shemi 5-1, a Njemačka se na to sjajno pripremila. Spuštali su na crtu oba krila, Webera, otvarali šut iz vana, a poznato je da je to njihova najveća snaga koja bez bloka može probušiti svakog protivnika.

Drugi veliki problem je bio brzi centar Nijemaca koji su vidjeli da mijenjamo igrača ili dva obrana - napad što naravno kao prava organizirana momčad nisu propustili kazniti. Uz to Šego nije bio spreman za čuda, a s druge strane je Wolff baš radio to. I tako je Njemačka pomalo rasla iz minute u minutu. Červar je kod 5:8 pokušao zaustaviti takav tijek time outom, ali ništa se bitno nije promijenilo.

Na to se nadodala naša klasična boljka - sedmerci. U prvom dijelu imali smo -3, a fulali smo baš sva tri penala - dvaput Horvat i jednom Karačić, što je u ovakvim susretima nedopustivo. Onda na to i dekoncentracija, da nas Nijemci probijaju jedan na jedan, a vrhunac je bio u tome kada se u igri 6 naših protiv 4 protivnika Weber probio kraj Stepančića, zabio i još izborio isključenje našeg igrača. To je ipak bilo previše i tih -3 na kraju prvog dijela bilo je i dobro kako smo izgledali.

Bili smo na konopcima. Podatak da je prvi dio trajao kao nogometno poluvrijeme govori o prljavoj utakmici koju su s razlogom nametnuli Nijemci svjesni da će se s nama teško nadigravati. Njihovih 12 minuta isključenja nismo naplatili ništa, a oni su naša tri naplatili maksimalno. Ne može to tako, nešto se moralo mijenjati. Ne možeš zabiti gol, bez brzine, a šuta nema. To je u ozbiljnom rukometu nemoguće. I naravno, uzvratiti na udarce, jer... Njemački rezon ne mogu nas toliko isključiti koliko mi možemo tući diktirao je tempo.

Jedina promjena na početku drugog dijela bila je 7 na 6, no to su Nijemci jedva dočekali, spustili se plitko, a mi šuta izvana nismo imali i otišli su odmah na %2B5. Pet minuta nismo zabili gol do Duvnjakovog penala, ajde konačno i penal! Da pojačaju obranu ušli su na halfove Hrstić i Brozović, ali teško je bilo kraj taktički odlično pripremljene Njemačke tražiti veliki preokret.

Nijemce je zbunjivalo spuštanje naše obrane u 60, gubili su sigurnost i dobili smo nešto lopti za povratak, došli na 16:18 s malo krvi u obrazima. Čekali smo još neku obranu vratara, Šego nije mogao, pokušao je Ašanin.

Kada je Stepančić propucao, došli smo na -1 (20:21) i Prokop je zvao prvi time out. I Nijemci su se malo umorili od udaranja. Ali, promijenili su obranu na 3-2-1 pomalo hazarderski. I onda je naša obrana proradila, dočekali smo i Ašanina. I kontru Mandića za 22:22, ali nam Wolff nije dao dalje. Zadnjih 10 minuta igra živaca.

Nijemci su vodili, mi stizali, a to je najteže nakon tolike borbe. No, izdržali smo, Karačić je minutu i pol do kraja pogodio za prvo vodstvo (25:24). I Šego je na kraju obrani dvije kad je trebalo.