Bjelica: Rijeka uspijeva jer ima jednog gazdu

U bogatoj trenerskoj karijeri vodio je Kärnten, Lustenau, Austriju Beč, Speziju, Lech, Osijek, Trabzonspor te Union Berlin. U Lood podcastu objasnio je zašto cijeni Damira Miškovića i Rijeku te se osvrnuo na situaciju kada mu je bilo teško u Osijeku.

"Nama trebaju lideri"

"Imaš klubove gdje 15 ljudi odlučuje. U Dinamu sam imao situaciju da tri člana uprave i 15 ljudi Izvršnog odbora odlučuju. Na ovim prostorima nema šanse da odlučuje 15 ljudi. Mi tu trebamo lidera koji vodi organizaciju i koji je najodgovorniji. Nama to treba, koliko god smo mi demokratsko društvo. Nama trebaju lideri.

U hrvatskom nogometu imaš model Rijeke u kojem je gospodin Mišković predsjednik kluba. Rijeka se ne može financijski nositi s Dinamom, a dvaput je bila prvak i osvajala kupove. Postoji jedan gazda kojeg se pita, koji odlučuje. On se okružio kvalitetnim ljudima.

Svi treneri koji dođu u Rijeku, 90 posto njih, ispadnu dobri treneri. Zato što je sustav dobar, zato što je ta vertikala zdrava i on ne dopušta nijednoj truloj jabuci da mu pokvari taj njegov sustav. I on uspije u financijskoj inferiornosti u odnosu na Dinamo nešto osvojiti.

Uz sve poteškoće koje postoje u održavanju jednog nogometnog kluba u Hrvatskoj, koje su velike. To je priča za sebe. Ali on to uspijeva i održava na nivou samo zato što je jedan gazda." Bjelica potom dodaje: "I stalo mu je. Imaš u Osijeku isto jednog gazdu. Isto privatan klub, čovjeka briga.

Njima nije NK Osijek prioritet u životu. A Miškoviću je Rijeka glavni projekt i angažirao je i obitelj i prijatelje. Oni su model kako može jedan klub funkcionirati i svejedno mu je teško. Funkcionira i stvarno svaka čast. To je model kluba, po meni, kako jedan klub u Hrvatskoj može funkcionirati."

O najtežim trenucima u karijeri

Bjelica se prisjetio i kada mu je Kohorta okrenula leđa dok je bio trener Osijeka: "Raznorazni interesi su tu. Malo mi je trebalo da shvatim da nemaju svi dobre namjere i da ne gledaju svi na to kako ja gledam. Teško podnosim nepravdu.

Kad to doživim, ako je na utakmici, pretvaram se u drugog čovjeka. To više nisam ja. Nekad kad se vidim u nekim situacijama za vrijeme utakmica, imam puls 170 kad je nepravda. Nekad sebe samog pogledam i ne mogu se prepoznati. Još uvijek mi teško pada nepravda.

Ja sam jedini trener u Hrvatskoj koji je dvaput vodio Dinamo i jednom Osijek i uvijek sam smijenjen nakon pobjede. Imao sam osjećaj u sve tri situacije da sam dao sve od sebe, ali nekad dođeš pred zid kao u Osijeku. Univerzum ti ne da više.

Malo filozofski na to gledam, valjda je trebalo biti. Nekad je teško to prihvatiti, najteže mi je to bilo prihvatiti u Osijeku. Dugo mi je tu oporavak trajao. Tu sam najveću emociju dao da prvi put sa svojim klubom svojih snova nešto ostvarim. Zato više i boli."